13-godišnji Pau u bolnici je svirao violončelo za oca oboljelog od koronavirusa. Nakon tjedan dana dogodilo se nešto lijepo.
Koronavirus je odvojio mnoge obitelji od njihovih najmilijih. Osobito u prvim mjesecima pandemije, mnogi su se ljudi suočili s bolešću u osami bolničkog kreveta. Osoblje mnogih bolnica se jako trudilo da humanizira ovu strašnu situaciju, ali na svijetu ne postoji zamjena za ljubav najbližih.
Zato su liječnici u španjolskoj bolnici Vall d’Hebron u Barceloni zaključili da bi bilo dobro da 13-godišnji Pau može vidjeti svog oca. Njegova majka Meritxell došla je na još bolju ideju: Pau bi mogao donijeti svoje violončelo i svirati za oca.
Bachova glazba uživo na intenzivnoj njezi
Pep, Pauov otac, ima 59 godina i dva mjeseca nije vidio svoju djecu zbog koronavirusa. Njegovo stanje bilo je toliko ozbiljno da su liječnici morali izazvati komu. Nakon toga, kako mu se nije popravilo, spojili su ga na uređaj za ekstrakorporalnu membransku oksigenaciju (ECMO), vrlo invazivnu tehniku koja obavlja respiratorne funkcije kada pluća zataje: oksigenira krv i eliminira ugljični dioksid.
To je kompleksna terapija rezervirana za najteže oboljele od koronavirusa – kada respirator nije dovoljan. Dana 13. lipnja liječnici su uspjeli probuditi Pepa, koji je intubiran mjesec dana ranije.
Pau je sa svojim violončelom ušao u bolnicu i započeo svoj koncert djelima Bacha i Pabla Casalsa, te soundtrackom filma Pirati s Kariba. Mladi glazbenik nije svirao samo za svog oca, izazivajući suze kod svih, već i za ostale pacijente koji su bili budni i koji su se pitali otkud ta divna glazba. Za njih je to bilo nešto predivno.
Tjedan dana nakon sinova koncerta, Pepova ECMO podrška je uklonjena i pluća su mu ponovno počela raditi. Iako je pred njim dug oporavak, obitelj “već može vidjeti svjetlo”, prema riječima Meritxell, Pepove supruge i Pauove majke.
Glazba liječi dušu, a čini se i tijelo. Ali, ono što najviše doprinosi, ljubav je vaše obitelji, posebno u najtežim trenucima života.
