Sisački biskup Vlado Košić u svojoj božićnoj čestitki osvrnuo se na aktualne globalne probleme, poput ratova, gubitka ljudskih života i nedostatka pravih vrijednosti u društvu.
U poruci je izrazio zabrinutost kako se Božić može proslaviti u kontekstu stradanja i patnje, posebno u zemljama poput Ukrajine, Izraela i Sirije, te istaknuo da su ratovi i nasilje posljedica ljudske zlobe, a ne Božje volje.
Biskup se osvrnuo na kontrast između Božića kao simbola mira i ljubavi te surove stvarnosti u kojoj ljudi ne prepoznaju vrijednost života, posebno djece.
Kritizirao je one koji promoviraju ratove, ističući da bi spoznaja ljepote i nevinosti djeteta mogla spriječiti nasilje. Usporedio je betlehemske jaslice, gdje je Dijete Isus u središtu, s današnjim društvom koje zanemaruje pravu bit Božića.
Također je kritizirao modernu komercijalizaciju Božića, poput božićnih ukrasa, sobova i Djeda Mraza, koji, prema njegovim riječima, odvlače pažnju od stvarne poruke Božića – Isusova dolaska. Naglasio je potrebu povratka pravim vrijednostima, ljubavi prema životu i poštovanju djece, upozorivši na demografski slom i gubitak svijesti o važnosti obitelji i djece za budućnost.
Zaključno, biskup je pozvao vjernike da pronađu unutarnji mir i radost kroz susret s Bogom, te da se vrate temeljnim kršćanskim vrijednostima koje potiču mir, ljubav i zaštitu života. Čestitao je Božić svima, zazivajući blagoslove i mir za sve ljude.
Čime danas Crkva privlači djecu pravim vrijednostima, koje to programe djeci nudi Crkva kojima bi odvratila djecu od “djeda božićnjaka”?? Isusu pripada svo vrijeme, a ne samo ovo “adventsko”, a Crkva je puna komercijalizma! Što to kod nas Crkva poduzima kako bi pomogla “pronaći unutarnji mir i radost kroz susret s Bogom” kako kaže biskup Košić!?? Kako pomoći “običnom čovjeku” susresti Boga, “popušta” li Božja Crkva pred Sotoninim silama?? Kako će se snaći mali čovjek u konfrontacijama tradicionalne crkve u kojoj smo mi stariji odgajani i moderne Katoličke crkve koja, na čelu s Papom, ruši neke od pojmova i, moglo bi se reći, dogmi Katoličke vjere!! Kako to da je preko 70 % Hrvata Katolika i vjernika a da nam je vjera najčešće manifestna samo kroz prigodničarske skupove, a sve manje ljudi “ljubi bližnjega svoga” kao elementarnog ponašanja u “životu po vjeri”?? Ovo nije kritizersko naklapanje, već prikaz košmara jednog vjernika u kojemu se našao današnji čovjek, koji promatrajući svijet u globalu pomišlja da je Bog “dignuo ruke” od čovjeka, kojega je stvorio na “sliku i priliku svoju”!! Hoću li ja praktični i misleći vjernik sa puno ljudskih slabosti i puno grijeha, zbog svega što me okružuje doći do svoje zastrašujuće istine da “Bog je stvoritelj svega viđenoga i neviđenoga” ali da sa mnom, kao ljudskom jedinkom, nema nikakve veze i prepustio me mojoj nesuvisloj slobodnoj volji i svim slabostima mojega bića!!?? U konačnici svoju vjeru držim u čestim tumačenjima Crkve da, bez obzira na sve moje slobodno postupanje, na sva moja zastranjena, na sve moje patnje i tijela i duše, na sve moje grijehe, Bog ima za mene određen put! Moja je vjera da ću bezgraničnom milošću i ljubavlju Božjom ipak biti priveden u zajednicu svetih i dostojnih druženja s najmilijima i s Bogom u Vječnosti! Unatoč tomu ipak me zdrma spoznaja da mi je ta i takva Vječnost jako blizu. Kako sam s vremenom nekako postao “živčaniji” nego što sam bio, znam grdo zahuliti na Boga, a onda se štrecnem i izravno se kajem Bogu i molim Ga za razumijevanje i oprost! Onak, polutiho mu i nabacim da me ne bi baš trebao prepuštati mojoj slabosti slobodne volje i očaravajućim silnicama zla!! Jesam li ja, po Biskupu Košiću vjernik ili obična ovca koja instinktivno brodi po proplancima Raja na Zemlji??