Biblija je puna pobožnih žena i muškaraca, no u ovom članku smo izabrali pet velikih žena iz Biblije.
Pobožne žene su tako veliki blagoslov svakom čovjeku i ogromno je blagoslovljena ona obitelj koja ima pobožnu majku, no ipak je potpuno nepravedno bilo koju ženu uspoređivati sa standardom koji je naveden u Izrekama 31.
Nijedna žena nikako ne može biti sve to, ali baš kao što muž treba nadnaravnu snagu od Boga da ljubi svoju ženu kao što je Krist uzljubio Crkvu i dao sebe za nju, pobožna žena treba nastojati živjeti u poslušnosti biblijskim zapovijedima za žene. Uputa za žene da „kao što je crkva pokorna Kristu, tako i žene svojim muževima — u svemu“ (Ef 5,24), te „žena neka poštuje muža“ (Ef 5,33) jest biblijska, premda je vrlo nepopularna, čak i među evanđeoskim kršćanima.
Muževi trebaju voljeti svoje žene kao što je Krist uzljubio Crkvu i dao sebe za nju i voli ju kao svoje tijelo (Ef 5,25-29) kako bi žena lakše mogla poštovati svoga muža. Kad muževi vole svoje žene, žene to vide kao da ih se poštuje; kad žene poštuju svoje muževe, muževi to vide kao ljubav.
Za muškarce vrijedi poštovanje = ljubav; za žene vrijedi ljubav = poštovanje. Ovo su pet velikih žena iz Biblije.
Marija
Možete li se sjetiti bilo koje žene koja je poniznija, predanija i pobožnija od Marije, majke Isusove (Luka 1,30)? Pogledajte samo kako je bila predana Bogu kada se Gabriel obraćao Mariji: „Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga“ (Luka 1,30) i „I evo, začet ćeš i roditi sina, i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. I Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova“ (Luka 1,31-32).
Kada je Marija rekla anđelu da to ne može biti zato što je djevica (Luka 1,34), anđeo joj je rekao: „Duh Sveti doći će na te i sila Svevišnjega osjenit će te. Zato će se i to sveto što je od tebe rođeno zvati Sin Božji“ (Luka 1,35).
Kakva je bila Marijina reakcija na to? Pokazala je svoj pobožan karakter rekavši: „Evo sluškinje Gospodnje! Neka mi bude po riječi tvojoj.’ I anđeo ode od nje“ (Luka 1,38). Budući da je Marija bila ponizna, predana i pobožna žena, zasigurno je bila predivna supruga Josipu.
Sara
Sara se prvo zvala Saraja, ali Bog je kasnije promijenio njezino ime u Sara. Njezino ime na hebrejskom znači „princeza“, što se savršeno uklapa sa time da će postati majka mnogih naroda, baš kao i Abraham otac mnogih naroda.
Sara sigurno nije bila savršena, ali je puno toga podnosila uz Abrahama. Jedan od primjera je kada su putovali u Egipat i Abraham je htio da Sara laže o tome tko je i kaže da je Abrahamova sestra kako ga ne bi ubili i uzeli Saru za faraona (Post 12,11-20).
Sjetite se da je Sara isto tako iza sebe ostavila sve što je imala, isto kao i Abraham, i uputila se s Abrahamom u nepoznato mjesto, nepoznatu budućnost, po zapovijedi nepoznatog Boga. Kada je Bog pozvao Abrahama da napusti sve što je poznavao, sjetite se da je tako učinila i Sara (Post 12,1-6). Kao i svi mi, imala je svoje nedostatke, ali karakter ove žene sigurno ju je učinio odličnom suprugom.
Ruta
Nema sumnje da je Ruta bila ponizna žena. Tu kvalitetu u njoj možete vidjeti kroz ovu malu Knjigu o Ruti. Kada su Ruta i njezina svekrva Noemi izgubile svoje muževe, Noemi je rekla Ruti da ide natrag svojem moapskom narodu, ali Rutine poznate riječi još uvijek odjekuju kroz čitavu povijest: „Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja, i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj puk moj je puk i tvoj Bog moj je Bog“ (Ruta 1,16). Ove riječi se koriste na brojnim svadbama diljem svijeta. Ove riječi otkrivaju njezinu poniznost, ali također i njezinu spremnost da se pouzdaje u Boga.
Kada je Ruta upoznala svog budućeg muža Boaza, možete vidjeti poniznost koja proizlazi iz njezinih riječi: „Ja sam Ruta, sluškinja tvoja; raširi dakle skute svoje nad sluškinjom svojom, jer ti si otkupnik“ (Ruta 3,9) i „ona spavaše kod njegovih nogu do jutra“ (Ruta 3,14) u nadi da će Boaz biti njezin rođak otkupitelj, što je predslika Otkupitelja, Isusa Krista. Doista, Boaz ju je otkupio i njih dvoje su postali dio kraljevske loze kralja Davida i Isusa Krista (Matej 1).
Ruta je zasigurno živjela u skladu s njezinim hebrejskim imenom koje znači „prijatelj“ ili „suputnik“, budući da je ona to bila Noemi, a kasnije i Boazu. Rutina poniznost i stav sluškinje učinili su od nje izvrsnu ženu.
Elizabeta
Elizabeta je morala biti odlična žena. Dugo vremena ona i njezin muž, Zaharija, nisu imali djece, i još gore od toga, „oboje već bijahu u poodmaklim godinama“ (Luka 1,7b). Kada je anđeo Gospodnji došao reći Zahariji: „tvoja će ti žena, Elizabeta, roditi sina“ (Luka 1,13), nije mogao vjerovati.
Tada ga je anđeo Gabriel ukorio rekavši: „Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom i poslan sam da govorim s tobom i donesem ti ovu radosnu vijest“ (Luka 1,19) i „jer nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme“ (Luka 1,20b).
S Bogom ništa nije nemoguće (Mt 19,26), i tako „evo Elizabete, rođake tvoje, i ona zače sina u starosti svojoj“ (Luka 1,36) i kada je Marija došla u posjetu svojoj rođakinji Elizabeti, „zaigra čedo u njezinoj utrobi. I Elizabeta se napuni Duhom Svetim“ (Luka 1,41). Ono što svaku ženu čini odličnom suprugom, poput Elizabete, jest to da je puna Duha Svetoga.
Priscila
„A nakon toga Pavao napusti Atenu i dođe u Korint. Nađe nekog Židova imenom Akvila, rodom iz Ponta, koji je netom došao iz Italije, i Priscilu, ženu njegovu — jer Klaudije bijaše naredio da svi Židovi napuste Rim — i dođe k njima“ (Djela 18,1-2) i zbog toga je Pavao „kako je bio istoga obrta, ostao je kod njih i radio. Bijahu naime šatorari po zanimanju. A svake je subote raspravljao u sinagogi uvjeravajući i Židove i Grke“ (Djela 18,3-4).
Ono što mi ovo govori jest to da je Priscila otvorila svoj dom Pavlu, čovjeku koji je bio stranac sve do tada. Ugostila ga je kao da je član obitelji. Oboje su očito bili izrađivači šatora. To je omogućilo Pavlu da Korinćanima propovijeda evanđelje, čak iako su ga Židovi dovukli na sud (Djela 18,8. 12), stoga je Pavao ostao s njima neko vrijeme (Djela 18,18), a kada je napokon odlučio otići u Siriju, a „s njime i Priscila i Akvila“ (Djela 18,18), to ukazuje da su se pokazali korisnima za Veliko poslanje.
Ne iznenađuje da nakon što su Akvila i Priscila kasnije našli Apolona, „pomnije mu izložiše put Božji“ (Djela 18,26). Bog je koristio Apolona na silan način. Vjerujem da je Priscila, Akvilina žena, morala igrati mnogo važniju ulogu u Kristovom djelu nego Akvila, zato što kada se Priscila i Akvila spominju zajedno, uvijek je Priscilino ime to koje se navodi prvo. Isto kao u slučaju „Barnabe i Pavla“, što je kasnije postalo „Pavao i Barnaba“ zbog ogromne važnosti koju je Pavao imao u donošenju evanđelja poganima, ali i Židovima kada je imao priliku.
Priscila nije bila samo gostoljubiva žena, bila je brzi učenik evanđelja, željna dijeliti ga i poznavati ga dovoljno dobro da može poučiti vrlo učenog čovjeka poput Apolona i tko zna koliko je još takvih Apolona dosegla za Krista. Kakva je divna supruga Priscila morala biti.
Zaključak
Ovo su neke od osobina navedenih u ovih pet pobožnih žena koje su ih učinile tako velikim ženama. Ove žene vjere su bile ponizne i predane (Marija); slijedile su Boga gdje god da ih je pozivao (Sara); imale su stav poniznosti i služenja (Ruta); bile su pune Duha Svetoga (Elizabeta); i bile su gostoljubive i imale strast da dosegnu izgubljene (Priscila). Blagoslovljen je čovjek čija je žena pobožna službenica koja je ponizna, gostoljubiva, predana i poslušna Božjem pozivu.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
