Svaka patnja se događa s razlogom… „I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom.“ (Rimljanima 5, 3-4)
Često mi je znalo biti neugodno nakon čitanja ovih stihova. Željela sam vjerovati i iskusiti u to obećanje, no u isto vrijeme, u dubino moga srca, bojala sam se da moje patnje nisu vrijedne sve te muke.
Bila sam zbunjena u vezi prave definicije patnje. Pretpostavljala sam da patnja mora biti velika i da mora promijeniti život kako bi se ”računala” kao patnja. Tko bi želio razmišljati o takvim stvarima? Često sam izbjegavala stihove poput ovih i nadala sam se da će Gospodin jednostavno ”ići polagano” sa mnom.
Različite vrste patnje
Danas shvaćam da postoji puno vrsta patnji, različitog intenziteta. Prema rječniku patnja se definira kao stanje neprolazne boli, teškoća ili muka. U nekim razdobljima naših života, patnja može biti nešto veliko, poput gubitka ili velike tuge. No u većini slučajeva, naša patnja ogleda se kroz svakodnevne frustracije i iskušenja.
Patnja jest kada smo progonjeni zbog naše vjere. No patimo i kada imamo problema s financijama. Patimo kada nas ometa kronična bolest, kao i što patimo kada nas muči privremena infekcija sinusa. Patimo kada nam nekoga koga volimo uzme smrt, ali patimo i kada izgubimo voljenu osobu zbog svađe ili nesporazuma.
Nemojte zanemarivati manje stvari koje vam se događaju u životu. Primijenite i na njih biblijsku mudrost, jer sve se događa sa svrhom. U konačnici, sve se to odvija za naše dobro i Božju slavu.
Ako na manje poteškoće u našem životu gledamo kroz leće stihova poslanice Rimljanima 5, 3-4, sve se mijenja. Dobivamo više strpljenja. Umjesto da postanemo frustrirani, počinjemo se moliti i vidimo kako prilike stvaraju izdržljivost u našem životu.
Perspektiva koja sve mijenja
Umjesto ignoriranja one situacije nesporazuma s prijateljem, na nju počnemo gledati kao na način kako sami sebe možemo očistiti od patnje. Umjesto da budemo uzrujani zbog toga što nam se izruguju zbog naše vjere, shvaćamo da će to donijeti novu nadu u našu vjeru.
Ovakva perspektiva mijenja sve.
Naravno, ista perspektiva primjenjuje se i na oluje većeg opsega s kojima imamo iskustva. Svaka od tih poteškoća događa se s razlogom. Razmislimo o onome što je psalmist napisao u Psalmu 119, 67: „Prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju čuvam riječ.“
Nakon toga, nekoliko stihova kasnije: „Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila.“
Sama sam iskusila ovo iz prve ruke nakon neželjenog razvoda. Nakon tog razdoblja moga života moj odnos s Bogom nije više bio isti; bio je bolji. Snažniji. Dublji. Stvarniji. Prije kada bi na mene utjecala određena patnja, maknula bih se od Njega. Otišla bih od Boga. Bila sam apatična. Bila sam kršćanka, no nikada nisam trebala Boga onoliko koliko sam Ga trebala nakon što me moj suprug odbacio i napustio.
Bilo je dobro za mene da prođem kroz te poteškoće, jer sam na Božju Riječ gledala u drugačijem svjetlu. Bolje sam Ga spoznala, držala sam Njegovu Riječ, jer mi je bila potrebna kako bih preživjela. Bog je moju nevolju iskoristio za dobro, kao što će i vaše.
Bez obzira na to nosite li se danas s nečime velikim ili malim, dobro je znati kako se odnositi prema patnji. Nemojte odustati. Neka patnja u vama stvori izdržljivost, karakter i nadu. Božja obećanja su stvarna i bit će vrijedna ovoga kroz što prolazimo.
Autorica: Betsy St. Amant Haddox; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
