Vjerujem da postoji strana patnje koju ne možemo vidjeti kada se samo usredotočimo na našu bol umjesto na Božju veću svrhu. Ako možete vidjeti svrhu iza boli, možete pronaći izlaz iz ove laži. Ako možete vidjeti svrhu iza boli, razumjet ćete Božju sposobnost da iskoristi patnju u vašem životu za veće stvari.
Ako vaša patnja ne prestaje, može vam svakako biti na korist. Teška vremena imaju kapacitet produbiti našu vjeru i vjeru onih oko nas. Kada predate svoju situaciju Bogu, On može pročistiti vaš motive i naučiti vas predivnim stvarima koje možete samo naučiti kada vas patnja ponizi i natjera vas da obratite pozornost na duboko djelo koje u vama čini Duh Sveti.
Ne govorim da nas Bog namjerno povređuje samo da bi nas gledao kako grcamo u agoniji. Baš suprotno, Bog nas ne ozljeđuje. Svijet u kojem živimo čini to. Stvari se slamaju ovdje na zemlji. Ljudi povređuju jedni druge. Pohlepa, nasilje, rat i prijevara su svugdje; ne možete izaći iz neprestanog kruga bolesti, siromaštva i smrti. Bog ne stvara ove stvari da nas povrijedi. On je onaj koji želi spasiti slomljene ljude od ovih zlih sila. A kako Bog to čini? Koji je Njegov plan da otkupi čovječanstvo od ove kletve?
Počinje s Isusom. Bog je poslao svog jedinorođenog Sina da živi bezgrešnim životom i umre užasnom smrću umjesto nas, tako da mi ne bismo morali biti kažnjeni za naš grijeh i buntovništvo.
Međutim, nastavlja se s nama. Plan koji je Bog započeo s Isusom je predan Božjem narodu, kršćanima, da se nastavi. Sam Isus je obećao da ćemo činiti i veća djela od Njegovih, što znači da milijuni kršćana na ovom svijetu mogu postići nezamislivo dobro na slavu Bogu kada razumijemo da Bog nas želi iskoristiti za svoj plan. “Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.” (Ivan 14,12).
A kako nas On to točno koristi? Jedan način je kroz patnju. Razmotrite ove riječi koje je napisao Petar, učenik koji je proveo godine s Isusom i na kraju ga se odrekao pred raspeće, ali se onda pokajao i poveo novozavjetnu Crkvu:
“Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim.” (1. Petrova 2,20-21)
Znači li ovo da je Božja volja za mene kao kršćanina da patim? Na prvi pogled, odgovor djeluje jednostavno … da. No, idemo razmotriti nijanse u ovim stihovima.
Pismo kaže da je Božja volja ne da patite bez cilja, nasumično, već da patite sa svrhom čineći dobro i, još važnije, da ustrajete kroz tu patnju. Stoga, Bog ne donosi patnju u vaš život, već suprotno, On vas izbavlja iz patnje, dajući vam milost da ustrajete kako biste poslužili kao svjedok o sili Evanđelja. Ljudi – naša djeca, supružnik, prijatelji. Voditelj, naša šira obitelj, čak i skeptični nevjernici – će gledati način na koji podnosimo patnju i učit će od nas. Kada vide kako trpimo iste boli i nevolje kao i oni, a ostajemo ponizni, vjerni, i nastavljamo s molitvom pred Bogom, oni će obratiti pozornost, bit će radoznali o izvoru naše snage.
Reći ću to na drugačiji način: uvijek postoji veća priča koja prati bolno mjesto u kojem se nalazimo. Bog uvijek smjera na nešto puno veće. Iako možda nismo fokusirani ili svjesni veće Božje priče usred naše patnje, Božja priča je i dalje prisutna.
Kada se radi o patnji, ponekad je jedini način da pobijedimo je da ponizno i vjerno ustrajemo.
Ništa ne svjedoči o dubokoj, autentičnoj stvarnosti Božje prisutnosti u životu vjernika kao vjernik koji drži svoj pogled na Isusu dok prolazi kroz pakao na zemlji. Promatranje kršćanina kako vapi Bogu u zbunjenosti, bolu i ljutnji, s vjerom da nastavi tražiti i moli, da vapi u nadi i pouzdanju je možda najveća obrana za kršćansku vjeru koju će svijet ikada vidjeti. Naša patnja ima silu promijeniti one koji nas gledaju kako patimo.
Autor: Clayton King; Prijevod: Ivana R.; Iz knjige ”Overcome”/Crosswalk.com
