Neke drevne religije i kultovi uvijek su stavljali veliki naglasak na pijenje krvi. Spominju li se vampiri u Bibliji?
Vjerovalo se, a u nekim slučajevima se još uvijek vjeruje da kada pojedinac popije krv nekoga ili nečega, tada je obdaren energijama i snagom žrtve. Zbog toga je Bog zapovjedio svom narodu da se odvoji od ove prakse.
“Ništa s krvlju nemojte jesti! Ne gatajte! Ne čarajte!” (Levitski zakonik 19, 26)
Zapovijed protiv uzimanja krvi izravno je povezana s vještičarenjem. To nadalje potvrđuje kontekst koji slijedi, a koji se usredotočuje na elemente čaranja i poganskog štovanja u stihovima 27–31. Ova zapovijed nije dana zbog prehrambenih ili zdravstvenih problema. Čini se kao da je Bog izdao ovu zapovijed da spriječi svoj narod da se oslanja na druge izvore. On im je trebao biti dovoljan.
Spominju li se vampiri u Bibliji?
Biblija očito ne spominje vampire, pa stoga nema izravnih smjernica. Međutim, možemo se služiti biblijskim istinama da bismo informirali što bismo trebali učiniti.
Legenda o vampirima istodobno dolazi iz nekoliko različitih pravaca. Mezopotamci, Židovi, Grci, Indijci i Rimljani govorili su o grotesknim demonima. Vampiri kakve poznajemo potječu iz jugoistočne Europe u 18. stoljeću i vjerovalo se da su neumrle žrtve samoubojstva ili vještice ili leševi opsjednuti demonima. Gotovo svako geografsko područje imalo je priče o demonima koji su pili krv i jeli meso živih.
Sastavni dio svake vampirske priče je krv. Rimljanima 3, 15 uči da je jedna od karakteristika nepravednika to što brzo prolijevaju krv. Levitski zakonik o krvi kaže:
“Nadalje, protiv svakoga pojedinca od Izraelova doma, a tako i protiv svakoga pridošlice među vama koji bi blagovao bilo kakvu krv, ja ću se okrenuti, svakoga tko blaguje krv odstranit ću iz njegova naroda. Jer je život živoga bića u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na žrtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje živote. Jer krv je ono što ispašta za život. Zato sam kazao Izraelcima: neka nitko od vas ne jede krvi; neka ni stranac koji među vama bude ne jede krvi.” (Levitski zakonik 17, 10-12)
Bog nije želio da njegov narod sudjeluje u poganskoj praksi trošenja životne snage drugoga za osobno osnaživanje. Nije želio da njegov narod juri za krivom krvlju. Božjem narodu nije bila potrebna snaga; trebalo im je oproštenje. To je bilo simbolizirano upotrebom krvi životinja sve dok Isus Krist vlastitim životom nije platio dug. Otad samo Isusova krv može oprati sve naše grijehe, jer se za njih prolila na križu.
A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? (Rimljanima 5, 6-10)
Kršćani i vampirska fantastika
Možda ste se pitali je li u redu da kršćanin čita knjige ili gleda filmove o vampirima? Rekli bismo da je to samo fikcija, zar ne?
Da, s jedne točke gledišta, vampirske priče su samo priče. Za neke su samo bezazlena zabava. Ali za mnoge tinejdžere i mlade osobe oduševljenje vampirima može postati opsesija. Ovisno o mentalnom i duhovnom stanju osobe, slici o sebi i obiteljskim odnosima, lako se može razviti nezdrav i potencijalno opasan interes za okultno.
Doista, većina učenjaka uključuje vampirizam u okultnu kategoriju, zajedno s vještičarenjem, astrologijom, spiritizmom, čitanjem tarot karata i dlanova, numerologijom, vuduom, mistikom i drugim. U Bibliji Bog uvijek iznova upozorava svoj narod da se kloni sudjelovanja u okultnim praksama. I u Filipljanima 4, 8 imamo ovo ohrabrenje:
Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!
