Ovaj je tjedan glumac Michael Douglas pogrešno izjavio za svog kolegu Vala Kilmera da pati od raka grla. Douglas je isto imao tu bolest.
Govoreći o filmu The Ghost and The Darkness, u kojoj su ova dva glumca surađivali, Douglas je izjavio kako „stvari ne stoje najbolje“ za Kilmera.
Kilmer je opovrgnuo da je bolestan, rekavši u Facebook objavi „Volim Michaela Douglasa, no krivo je informiran“.
Rekao je da se „stabilno oporavlja“ od „nateklog jezika“ i da „nema nikakav rak“.
Kilmer je pripadnik kršćanskog scijentizma, a stavovi kršćanskih scijentista prema liječenju su dvosmisleni; neki odbijaju bilo kakvu liječničku pomoć. No, Kilmer je rekao da „Neki obožavatelji su krivo mislili da moja šutnja o osobnim stvarima znači ujedno i da nisam odgovoran glede vlastitog zdravlja, zbog mog oslanjanja na molitvu i Ljubav.“
„Takvi stavovi daleko su od istine… Biti zdrav i imati poštovanje suradnika i ljubav moje obitelji, prijatelja, suradnika i obožavatelja DNEVNI je izvor moje inspiracije, na kojoj sam zahvalan.“
No, što je kršćanski scijentizam, i zašto neki pripadnici odbijaju medicinsku pomoć?
Pokret je u 19. stoljeću osnovala Mary Baker Eddy (1821-1910), koja je u svojoj knjizi Science and Health (Znanost i zdravlje) tvrdila da je sva stvarnost duhovna te da su bolesti iluzija. Njih treba tretirati putem molitve, a ne lijekova.
Došla je do ove spoznaje kada se poskliznula na ledu i ozlijedila se. Eddy je u Science and Health rekla kako je u Bibliji pročitala riječi „ozdravljujuća Istina svanula je nad moja osjetila“. Kasnije je napisala da „Doktor Cushing iz ovog grada proglasio je moje ozljede neizlječivima te je rekao da neću preživjeti iduća tri dana zbog njih“, iako je Cushing odrješito negirao da je to rekao.
Eddy je naučavala da je bolest umna pogreška, te da ispravan stav može izliječiti sve, uključujući i rak, difteriju i tuberkulozu. Bolest je bila iluzija.
Kršćanski scijentisti tvrde da liječenje nije „liječenje vjerom, pozitivno mišljenje ili samo-hipnoza. Ono zahtjeva kršćansku vjeru i razumijevanje Boga kao bezuvjetnog i pouzdano dobrog, kome ništa nije nemoguće.“
Isto tako kažu da „kršćanski scijentisti uvijek su slobodni odabrati i za sebe, i za svoje obitelji oblik njege koji je u skladu s njihovim potrebama. Međutim, oni koji su se držali načela kršćanskog scijentizma, poživjeli su sretne i zdrave živote bez lijekova u njihovom organizmu, ili kakvog drugog oblika tjelesne njege.“
U praksi, kršćanski su scijentisti otvoreni prema pomagalima, poput naočala ili štaka, no smatraju da je molitva najučinkovitija kada se ne kombinira s lijekovima. Kršćanske se scijentiste i kazneno gonilo zbog nepružanja medicinske njege svojoj bolesnoj djeci.
Međutim, većina kršćana kršćanske scijentiste karakterizira kao „niti kršćanskima, niti znanstvenima.“ Ono ne funkcionira. Stavovi o liječenju ljudi, i Eddyjevo odbijanje materijalnog svijeta, te vjerovanje da je patnja iluzija slično je ranokršćanskim herezama. Odudara od klasičnog kršćanstva u svim važnijim točkama.
Što se tiče njegove vlastite vjere, Kilmer je rekao „Ja sam religiozna osoba. Molim za određene potrebe. Čitam Bibliju svake nedjelje. Čitam Bibliju cijeli svoj život. Isto se tako molim i za stvari koje se događaju u svijetu, to mi daje dublji osjećaj odgovornosti kao osobe.“
I, koliko god neuobičajena bila nečija vjerovanja, ne trebamo pretpostavljati da netko treba vjerovati točno određene stvari, da bi Bog čuo njihove molitve.
Autor: Mark Woods; Prijevod: Ida R.; Izvor: Christian Today
