Užurbanost života nas sprječava u upoznavanju Boga te smanjuje suosjećanje i empatiju prema drugim ljudima. Zašto trebate usporiti i odmoriti?
1967. godine stručnjaci za upravljanje vremenom su Senatu Sjedinjenih Država dostavili izvješće. Ti stručnjaci su vjerovali kako će brzina tehnologije, satelita i robotike u budućnosti predstavljati veliki problem za američka radna mjesta.
Problem? Ljudi će imati previše slobodnog vremena.
Evo citata iz tog izvješća: „Do 1985. ljudi bi mogli imati raditi 22 sata tjedno, 27 tjedana godišnje i otići u mirovinu u 38. godini.
Ti ”stručnjaci” ovo baš i nisu dobro pogodili.
Povećana brzina tehnologije je zapravo smanjila naše slobodno vrijeme. Ti ”stručnjaci” nisu predvidjeli to da ćemo ”rupe” u produktivnosti popunjavati sa još više – produktivnosti. Ali jesmo.
I danas smo ovisni o brzini. Ova ovisnost je toliko prevladavajuća da smo joj čak i dali naziv – ”bolest brzine”.
Bolest brzine je definirana kao „neprestana borba za time da postignemo više stvari i da sudjelujemo u više događaja u što više manje vremena, nasuprot svim smetnjama, bez obzira bile one stvarne ili zamišljene koje nastaju od strane drugih ljudi“.
Ako ste ikada zatrubili osobi koja je u prometu bila ispred vas, a nije dovoljno brzo reagirala ili ste u trgovini otišli u drugi red jer je taj red imao manje ljudi, možda imate bolest brzine.
Budimo iskreni – naš tempo je nezdrav. Postižemo više u manje vremena, ali po kojoj cijeni?
Pogledajte Isusov život. Je li vam bilo čudno to što on nikada nije trebao biti u žurbi? On se nije zamarao svjetovnim zahtjevima. Unatoč tomu što je trebao postići ogromnu stvar u kratkom vremenu, nikada nije bio niti preplavljen niti nervozan.
Isus je nosio teret cijeloga svijeta na svojim ramenima, doslovno, ali nije dopustio da Ga to slomi.
Znači li to da brže ne znači nužno i bolje? Je li moguće da brzi život ne vodi nužno do boljeg života? Mislim da da.
Užurbanost nije od Boga. Kao što je psihijatar Carl Jung jednom rekao: „Užurbanost nije od đavla. Ona jest đavao“.
Prije nego što počnemo, ne bih htio da pomislite kako vodim rat protiv produktivnosti ili brzine. Usain Bolt može biti moj najdraži sportaš. Ne mogu zamisliti svijet bez zrakoplova ili računala. Vodim rat protiv užurbanosti, nečemu što nije isto što i brzina i produktivnost.
Evo 5 stvari koje užurban život uzrokuje.
1. Užurbanost života nas sprječava u upoznavanju Boga.
Prošle večeri sam svojim sinovima čitao knjigu pod nazivom ”Gdje je Bog?” Riječi su me tako pogodile da sam ih iznova čitao nakon što su dečki otišli na spavanje. Pazite ovo.
„Gdje je Bog… Bog je početak… u sićušnim rukama djeteta… Gdje je Bog? Bog je svršetak… u posljednjoj kriški rođendanske torte… Gdje je Bog? Bog je u svijetu… Bog je svagdje… Gdje god da pogledamo“.
Užurbani svijet nema vremena pogledati i nema prostora za Boga. Život se zasniva na ”sljedećim” stvarima, na sljedećim događajima, sljedećoj stvari koja će biti na našem popisu obaveza.
Sve dok god se krećemo ovom brzinom ne trebamo se pitati zbog čega naš odnos s Bogom pati.
Bog je bilo gdje god Ga potražimo, ali tražimo li Ga mi?
2. Užurbani život smanjuje suosjećanje i empatiju.
Suosjećanje i empatija su slični, ali različiti. Suosjećanje vidi patnju i bol druge osobe i ima želju pomoći. Empatija vidi osjećaje druge osobe i osjeti isto to.
Suosjećanje i empatija nestaju u užurbanim kulturama. Umjesto da pomognemo susjedu u potrebi ili da slušamo povrijeđenog prijatelja ili suradnika na poslu, mi se oslanjamo na fraze tipa ”drži se” ili ”preboli to”, što je u suprotnosti s onime što bi Isus učinio.
Isus je uvijek imao prostora za suosjećanje, bez obzira na stvari koje su se odvijale oko Njega. Pozivao je djecu, hranio je tisuće gladnih i uz to je ozdravljivao bolesne i razgovarao s odbačenima.
Koliko bi frustrirajuće bilo da je Isus ”planirao” sve ovo?
Što osjećate nakon što vidite nekoga povrijeđenog? Što činite kada susretnete osobu s drugačijim mišljenjem? Što je sa odbačenima i marginaliziranima? Jeste li više skloni tomu da zastanete i poslušate ih ili da ih osudite zbog toga što se nisu ”dovoljno trudili”, što su donosili loše izbore, i sl.?
3. Užurbani život povećava anksioznost, depresiju i ovisnost.
Meni se kroz moje ”američke” oči može činiti da je Isus većinu svog života potratio. Bio je kršten kad mu je bilo 30 i nakon toga je otišao u pustinju na 40 dana?
Isus bi mogao činiti čuda puno prije svoje 30. godine i njegovo učenje bi bilo rasprostranjenije. Tko zna, da je Isus prije započeo sa svojom službom, možda bi Njegovo učenje danas slijedio veći broj ljudi.
To je ”čudni” Bog. Možda vam treba stručno mišljenje o upravljanju vremenom da vam pomogne u upravljanju Isusovim životom?
Što je ono Bože… ah da, Ti si stvorio zvijezde…da bio si ovdje puno prije mene… Imaš pravo, da netko koga si Ti stvorio Tebe savjetuje – to je smiješno.
30 godina koje je Isus proveo izvan službe nisu ”bačene” godine. Bog je razvijao važne vrline u Isusu – strpljenje i samokontrolu.
Iskušenje je, u osnovi, smanjenje vremena između podražaja i akcije. Ne bi trebali biti iznenađenje da su anksioznost, depresija i ovisnosti pošasti užurbane kulture. „Čak i trenutačna slava traje predugo”, kao što je jednom prilikom rekla glumica Carrie Fisher.
Recite nam da čekamo ili da se borimo s iščekivanjem i boli radije nego da to izliječimo i to je isto kao i da ste nam rekli da ošamarimo tek rođeno dijete.
Je li moguće to da je 30 godina prije Isusove službe i 40 dana u divljini stvorilo tako veliku prazninu između podražaja i akcije da Isus zbog toga nije bio mentalno niti duhovno sposoban za grijeh? Ne želim reći kako Isus nije bio podložan napadima u tjelesnom smislu, ali nakon što mu je sotona prišao, Isus je bio odgojen godinama strpljenja i samokontrole, što je spriječilo impulzivnu reakciju Njegovog uma i srca. Ako je tako, možda je vrijeme da prestanemo gledati na izolaciju i divljinu, iščekivanje i bol kao na nešto negativno.
4. Užurbani život uništava smislene veze.
Jako puno onoga što život, prijateljstva, obitelji ili zajedništvo treba jest ono što užurbani ljudi nemaju – vrijeme.
Zauzetost guši smislena prijateljstva koja daju život. Užurbani ljudi jednostavno nemaju prostora održavati prijateljstva ili ulagati u kreiranje novih.
Ovo sam vidio u vlastitom životu. Između posla, djece, obitelji, mogu proći tjedni, čak i mjeseci, a da ne kontaktiram svoje najbolje prijatelje, a da to ni ne uvidim.
Brak je isto tako često pod utjecajem užurbanosti. „Ljubav je strpljiva”, piše u 1. Korinćanima 13. Ljubav nije užurbana. Ona ne nastaje ”preko noći”. Odlični brakovi, oni koji vidim gledajući na svoje bake i djedove, su oni koji su ispunjeni mirom, radošću i nadom. Da bi ono nastali treba vremena. Ali budimo iskreni – mi nemamo vremena. Pitam se koliki broj brakova je prekinut zbog nestrpljivosti.
Tu su i djeca. Djeca mogu biti zahvaćena ovime više nego bilo tko drugi. Kao otac dvojice sinova, osjećam kako je moja dužnost to da štitim svoje sinove od dosade. Ali danas, dok oblače čarape i dok trče po kući pokušavajući uhvatiti leteće čudovište, pitao sam se trebam li ja jednog trogodišnjaka i jednog četverogodišnjaka da me zaštite.
Bezvremenska bezbrižnost jest ”kisik” svake smislene veze. Ono jest mjesto gdje nastaju čudo, radost i kreativnost.
5. Užurbani život vodi do površnog postojanja bez svrhe.
„Kada se stvari dogode prebrzo, nitko ne može biti siguran u vezi ničega niti ikoga, čak niti u vezi samoga sebe“. Milan Kundera
„Svrha” je danas vrlo moderna riječ i istina jest da smo stvoreni za nešto puno više od nas samih. Ali u užurbanom svijetu, svrhovit život je manje stvaran od čudovišta iz Loch Nessa.
Evo zašto.
Vaša svrha je jedinstven za vas. Ona je rezultat vaših strasti i darova. Otkrivanje njih zahtijeva pogled u sebe. Ono zahtijeva mirnoću i vrijeme s Bogom.
Zauzeti ljudi nemaju vremena za pogled u sebe i mirnoću, a rezultat toga je svijet prepun kopija i lažnjaka. Užurbani svijet bi radije htio da netko nekoga oponaša nego da netko postane jedinstven – onako kako nas je Bog stvorio da budemo.
Možemo biti sigurni da se krećemo nezdravom brzinom onda kada smo više zabrinuti za ono što radimo nego za ono što postajemo, onda kada smo više zabrinuti za vanjskim potvrdama nego za integritetom.
Možemo biti sigurni da će nas beznačajan život koji će biti usredotočen na stalno traženje sebe čekati ako ne naučimo kako usporiti.
Tempo vašega života je važan. Ne vjerujem da je cijena užurbanog života vrijedna toga. Brz život ne znači nužno i dobar život. Produktivniji život ne znači nužno i smisleniji život.
Volim vas sve. Neka je Bogu sva slava zauvijek. Amen!
Autor: Frank Powel; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Faithit.com
