Uživa li Bog uskraćivati nam ono što najviše želimo? Kada mislimo da nam naš dobar Bog uskraćuje nešto dobro, možemo ostati zbunjeni.
Svi imamo ono nešto. Govorimo si: „Kad bih samo imao to nešto, moj bi život bio potpun.“ Kad bi mi Bog bar dao šefa s više razumijevanja. Kad bi Bog barem uklonio ovu bolest. Kad bi mi Bog bar dao supružnika, ili čak boljeg supružnika. Kad bi Bog barem učinio da moja djeca budu poslušnija.
Zašto bi vam Bog uskraćivao to nešto? Uživa li Bog uskraćivati nam ono što najviše želimo? Kada mislimo da nam naš dobar Bog uskraćuje nešto dobro, možemo ostati zbunjeni. Mislio sam da me Bog voli, i želi ono što je najbolje za mene.
Niste sami
Dobra je vijest da niste sami. Bog je uskratio nešto od Ilije. Bio je spreman savladati svijet da se Bog samo riješio Jezabele (1. Kraljevima 19,1-14). Bog je uskratio nešto Abrahamu, Izaku i Jakovu. Živjeli su u šatorima kao došljaci u vlastitoj zemlji, u kojoj im Bog „ne dade ni stope baštine“ (Hebrejima 11,9; Djela 7,5). Gospodin je uskratio nešto Raheli. Nije imala djece, dok je njezina sestra nizala njih četvero. Job je prošao najgore; oduzeto mu je bilo apsolutno sve, ostao je bez zraka.
Ako osjećate da vam Bog uskraćuje nešto, dobrodošli u klub. Svako živo ljudsko biće doživjelo je neko tajanstveno uskraćivanje od Boga. Stranice Pisma poškropljene su suzama vjernika koji su plakali i molili, postavljali isto pitanje: Zašto mi, Gospodine, ovo uskraćuješ?
Čak i u savršenom svijetu
Možemo biti kušani mišlju kako su naša žalosna iskustva posljedica palog svijeta, ali bismo pogriješili. Od početka, Bog uskraćuje čovječanstvu nešto. U Postanku, Bog je stvorio prekrasan vrt i tamo postavio čovjeka. Kad je Bog predao ključeve Adamu, dao mu je i zapovijed: „Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi, ali s drveta spoznaje dobra i zla da nisi jeo! Jer u dan kad s njega pojedeš, zasigurno ćeš umrijeti“ (Postanak 2,16-17).
Bog je namjerno stvorio drvo kako bi ga uskratio Adamu i Evi. Zašto bi to učinio? Možda je pravo pitanje ovo: Kada je Bog dao Adamu i Evi svako drvo u vrtu za hranu, zašto su na kraju inzistirali na plodu s jedinog drveta koje je bilo zabranjeno?
Sotona je mogao kušati Adama i Evu na grijeh odvlačeći njihovu pažnju na tu jednu stvar koja je „nedostajala“ u njihovom životu. Uvjerio ih je da je Bog uništio njihove živote susprežući od njih jedino što bi ih zapravo učinilo sretnima: „Nego zna Bog da će vam se u dan kad budete s njega jeli otvoriti oči, i bit ćete kao bogovi spoznavši dobro i zlo“ (Postanak 3,5).
Pogledajte svoj život. Je li moguće da padate na najstariju sotonsku strategiju protiv nas? Jeste li fiksirani na tu jednu stvar koju vam Bog uskraćuje? Je li vas Zmija uvjerila da je Bog zapravo u krivu što vam uskraćuje nešto što je dobro za vas? Je li moguće da je vaš život zaista vrt pun plodnih drveća, ali ste zapeli na tom jednom drvetu koje vam Bog sada ne dopušta?
Uskraćivanje milostivog Boga
Kada je Bog odmarao i promatrao svemir i vrt koje je stvorio za čovječanstvo, „vidje sve što je načinio, i gle — bijaše veoma dobro“ (Postanak 1,31). Nekako je Edenski vrt u kojem je Bog uskratio drvo spoznaje dobra i zla od Adama i Eve bilo nešto veoma dobro. Ne samo nešto za savladavanje. Ne samo nešto za suživot, već veoma dobro.
Kada Bog uskraćuje nešto što naše srce očajnički želi, to je veoma dobro. Naše su misli sklone fiksirati se na tu jednu stvar koju nam Bog ne želi dati. Moji dečki čine to cijelo vrijeme. Nije važno ako imaju na tisuće igračaka, žele upravo onu koju ima njihov brat i ne žele ju dijeliti. Bilo da se radi o zdravlju, novom poslu, supružniku, djetetu, boljem braku ili boljoj crkvi, skloni smo zaboraviti sve što nam Bog daje i fokusirati se na tu jednu stvar koju nam uskraćuje.
Pavlu nisu bile strane naše jadi: „Za ovo [trn] triput zamolih Gospodina, da taj odstupi od mene. I reče mi: ‘Dosta ti je moja milost, jer sila se moja u slabosti usavršuje.’ Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima, da se nastani u meni sila Kristova“ (2. Korinćanima 12,8-9). Bog nam uskraćuje ono što je dobro kako bi nas naučio da ga cijenimo iznad svega. Kada nam odbija dati ono dobro za što molimo, zapravo nam daje nešto bolje: samoga sebe i svoju milost u Kristu.
Misija milostivog spašavanja Sina Božjega na križu – još jedno drvo – bila je pokrenuta na Božju zapovijed: „S drveta s kojeg da nisi jeo.“ Adam i Eva nisu shvatili, ali stablo koje im je Bog uskratio u vrtu postala su vrata za njegovog Sina. Budući da im je Bog nešto uskratio, tisućama godina kasnije Isus Krist je mogao ispuniti najmoćnije djelo milosti i ljubavi. Sotona je uvjerio Adama i Evu da odbace Boga jer im je zapovjedio da ne jedu s tog stabla. Unatoč njihovoj grešnoj pobuni, drvo koje im je Bog uskratio postalo je drvo na kojem smo spašeni.
Bog će vam zajamčeno nešto uskratiti. Bez obzira kako to stablo izgledalo u vašem životu, shvatite da je stablo ulaz za Božju milost po Isusu Kristu. Ne postoji ništa bolje nego se potpuno osloniti na njegovu riječ da će nas održati u slabosti. Upravo se u tim trenucima očajničke vjere i ovisnosti Isus uzdiže najviše. Naš Bog je Bog koji uskraćuje – i tome se trebamo radovati.
Autor: Chad Ashby; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
