Usamljenost boli. Usamljenost je dio unutarnje arhitekture onoga tko jesmo. Ona djeluje poput senzora u našim automobilima, koji nam govori kada nešto nedostaje.
Premda će mnogi ovu godinu pamtiti po virusu, mnogi će isto tako pamtiti emocionalnu pandemiju izolacije i društvenog udaljavanja. Učinak u ljudskome srcu je osjećaj kojeg zovemo usamljenost. U nedavnom istraživanju, 44% ispitanika odgovorilo je da se sada osjećaju usamljenije nego ikada prije. S obzirom na zatvaranja, otkazivanja i zapovijedima ”ostani doma”, nije ni čudo zašto.
Prije devet godina, bio sam u ranim četrdesetima i još uvijek samac. Kao stariji pastor u velikoj crkvi, moj život je bio prepun ljudi. No ipak svake noći vratio bih se u svoju tihu kuću. Nisam bio usamljen samo u mnoštvu, već usamljen kada sam vodio to mnoštvo. U to vrijeme, napisao sam članak o tome što me godine neželjene usamljenosti uče o Bogu.
Čuo sam se s mnogim čitateljima, koji su se povezali s mojim iskustvom. Jedna čitateljica bila je žena, sama iz Kanzas Cityja. Imali smo zajedničke prijatelje, koji su joj poslali članak. Godinu dana, vjenčali smo se.
To proteklo desetljeće omogućilo mi je da razmišljam o svojoj usamljenosti kroz svoju dugotrajnu usamljenost, ali i da o njoj razmišljam sada dok sam u braku i roditelj. Jesam li još uvijek usamljen? Jesam i drago mi je da jesam.
VIDI OVO: 3 biblijska stiha koja vam mogu pomoći u usamljenosti i boli
Drago mi je što sam usamljen
Drago vam je što se osjećate usamljeno? Da. Kakvo je to olakšanje otkriti da sam stvoren za nešto više od samo toga da imam ženu i djecu. Ovo može djelovati kao izokrenuto razmišljanje, no opet Isus to često čini kada uči, izokreće našu normalnu ljudsku perspektivu. Rast u vjeri nadaleko je djelo obnavljanja, redefiniranja, života, vrijednosti i iskustva, onako kao što je Bog to zamislio. To nas dovodi do pandemije ljudske usamljenosti. Jasno, usamljenost je rezultat grijeha.
Adam i Eva stvoreni su za savršeni sklad s Bogom i jedno s drugim. Grijeh je doveo izoliranje od oboje. Kada je Bog upitao Adama: „Gdje si“, (Postanak 3, 9) ono što je Adam osjetio unutar sebe bio je bolan bezdan odgovora: „Bože, gdje si ti“? Poput njega, mi često ne znamo koliko točno toga imamo sve dok to ne izgubimo. Adam je osjetio bolan proboj osjećaja; sklad s Bogom je nestao. Adamova i Evina bračna okrivljavanja brzo su otkrila da je i horizontalni sklad također nestao. (Postanak 3, 12-13)
Grijeh je stvorio usamljenost, no trebamo shvatiti kako usamljenost sama po sebi nije grijeh. U stvari, usamljenost može biti božansko milosrđe. Ako se ispravno razumije, ona može biti i naš prijatelj i vodič.
Dolina usamljenosti
Mudrost od nas zahtijeva da na usamljenost gledamo obrnuto i da na nju ispravno odgovorimo. Nekoliko desetljeća kada sam živio sam, moja se usamljenost nije činila kao prijatelj, već kao neprijatelj. Ona me je podsjećala na moje prošle neuspjehe u vezama, vezama za koje sam pretpostavljao da će odagnati ovaj bolan osjećaj. Ovdje leži vrebajuća opasnost usamljenosti: ako ona nije vaš prijatelj, vrlo je vjerojatno destruktivan protivnih u vašem životu. Svi znamo za ljude čija je samoizolacija zapravo njihov obrambeni mehanizam ili zbog nepostojanja veza ili zbog patnje u vezama. (Mudre izreke 18, 1) Za njih, usamljenost postaje poput kanjona na kojem trebaju živjeti, umjesto doline kroz koju trebaju proći.
Premda se na usamljenost lako može gledati kao na društvenu izoliranost, većina nas živi živote bez odnosa, nadajući se da će netko odnijeti našu usamljenost. Da parafraziram Henryja Davida Thoreaua, većina ljudi žive živote tihog očaja. S ovom pandemijom, tihi očaj u većini domova postaje čak i usamljeniji očaj.
Kako primiti usamljenost?
Usamljenost je dio unutarnje arhitekture onoga tko jesmo. Ona djeluje poput senzora u našim automobilima, koji nam govori kada nešto nedostaje; ulje u motoru ili zrak u gumama. Svi smo stvoreni za zajedništvo s Bogom i jedni s drugima.
VIDI OVO: Božji odgovor na ljudsku usamljenost
U ovome palom svijetu, niti jedan ljudski odnos neće u cijelosti zadovoljiti tu čežnju. Naša sposobnost da budemo zadovoljni u Gospodinu također nije moguća. Zbog prebivajućeg grijeha, naše spasenje je nepotpuno dok čekamo na proslavljena tijela i na puninu radosti u Božjoj prisutnosti. (Psalam 16, 11; 21, 1) Do tada, bez obzira na bračni status, krug prijatelja ili bliskost sa djecom i unucima, uvijek ćemo se nekako osjećati usamljeno. Moj dojam za nekoga tko je dugo vremena živio i kao samac i u braku, bez djece i s njima, sa zdravom crkvenom zajednicom i dragim prijateljima, jest da je usamljenost u ovome životu dragi dar od Boga.
Dok glad naginje tomu da jedemo a žeđ tomu da pijemo, usamljenost nas pritišće na dublji i autentičniji odnos s Bogom i drugima. Ona nas odvlači od gravitacijskog guranja da se daje nama, prema tomu da mi dajemo sebe. Umjesto da preziremo usamljenost, ona će nas blagosloviti ako na nju gledamo kao na Bogom-dan poticaj za ljudski rast. (Djela 20, 35)
Kada bih mogao razgovarati sa sobom iz prošlosti, dok sam ponovno provodio blagdane u domu sam, rekao bih si: „Previše nade polažeš u ono što ti supruga i obitelj mogu dati“. U sretnom sam braku. Volim to što sam tata. No kada razmišljamo na način da će se naše čežnje ispuniti kada bismo samo imali neku osobu ili vezu, reagirat ćemo na usamljenost destruktivnom izolacijom i razočaranjem.
Neka vas bol motivira
Usamljenost boli. Bog je utaknuo bolne podsjetnike na to kako je sjajan sklad s Bogom i ostalima. Bog je pokazatelj gubitka. Nije sva bol loša. Kada vježbam, bol mi govori da činim nešto što je dobro za mene. To je dobra bol. Usamljenost može biti dobra bol ako je tako tumačimo. Kako to izgleda?
Usamljenost stvara unutrašnju energiju. Mogu tu energiju upotrijebiti kako bih razmišljao i prebivao u svojoj usamljenosti. Ili tu energiju mogu iskoristiti kako bih s namjerom izašao van s njom. To zahtijeva disciplinu i samokontrolu, jer moje tijelo želi reagirati destruktivno. Kršćani su blagoslovljeni, ujedinjenjem s Kristom i moći Duha Svetoga koji prebiva u nama, da se odupru željama tijela da usamljenost iskoristi kao oružje. (Rimljanima 6, 4; Galaćanima 5, 16-17)
Možemo učiniti da usamljenost bude oružje za pozitivne promjene u našim životima.
Preokrenite usamljenost u očekivanje
Tijekom svojih godina samaštva, potajno bih pretpostavljao da osjećam ovu snažnu unutrašnju bol jer sam sam. S vremenom sam shvatio da postoji velika razlika u tome kada je netko sam i usamljen.
Sam je matematička stvarnost jednoga bez nikoga. Kada ste sami i usamljeni, lako je vjerovati da bi supružnik, obitelj ili crkvena obitelj odagnala tu usamljenost. Moje iskustvo, ipak prikazuje biblijsko učenje da je 1+1≠ nedostatak usamljenosti. Uobičajene milosti kao što su brak, obitelj, seks i djeca mogu biti od velike pomoći u danima borbe. No, čak i najboljim trenucima braka, roditeljstva i prijateljstva nešto nedostaje; trenutak sklada prebrzo prođe. Topli osjećaji brižnosti mogu brzo otići. Međuljudski odnosi se sastoje od plima i oseka. Čak i kada je sve dobro, osjetimo da nešto nedostaje.
VIDI OVO: 8 znakova usamljenosti u braku
Zbog ovoga bismo se trebali radovati. Trebalo bi nam biti drago kada shvatimo da nas najbolje ovog života naginje tomu da želimo nešto više, duže i bolje. Koliko god da su ovi darovi dragocjeni, činjenica da nas oni ne zadovoljavaju čini to da Božja obećanja, koja kažu da će nas On u cijelosti zadovoljiti, zvuče još čudesnije. To znači da će naša radost u Njemu i svakome od nas biti bolja, dublja i da, sretnija. (Filipljanima 1, 23) Svaka usamljenost na Zemlji unutrašnja je potvrda da nas naša najveća radost odnosa čeka. Odsutnost bi trebala učiniti da naša srca gledaju prema naprijed.
Ovo ne otupljuje bol usamljenosti, no zasigurno nas uvjerava u to da je ova bol dio privremenog i prolaznog svijeta, koji će nestati. (1. Petrova 1, 24-25) Naša budućnost je u potpunosti slobodna od usamljenosti i ispunjena puninom odnosa, daleko iznad našeg razumijevanja. Idući puta kada usamljenost dođe, zahvalite Bogu na tome što vas vaša usamljenost snažno podsjeća na slabu onoga što vas čeka s Bogom.
Autor: Steve DeWitt; Izvor: DesiringGod.org
