Je li moguće upropastiti Božji plan koji On ima za naš život? Možemo li se kretati u krivom smjeru i time narušiti ono što On ima u planu za nas?
Što ako se bavim krivim poslom ili idem na pogrješan fakultet? Što ako se preselim kada sam trebao ostati? Što ako se pridružim krivoj crkvi ili oženim krivu osobu?
Što ako slučajno promijenim Božji plan za svoj život?
Mislim da mnogi od nas zamišljaju kršćanski život kao nešto poput hodanja po konopcu. Stalno smo u opasnosti od otpadanja od Božje volje. Svaki nagli potez ili krivo skretanje moglo bi nas dovesti do pada u bezdan.
VIDI OVO: Molitva za Božju volju
Što je još gore, mogli bismo se bojati da Bog ima ozbiljne posljedice, koje su skrivene iza određenih vrata, ako ih odlučimo otvoriti. Bojimo se da bi nas mogao kazniti zbog pogrešnog izbora.
Sve to proizlazi iz želje da živimo svoje živote iz Božje perspektive, a ne iz vlastite konačne perspektive. Želimo znati cijeli Njegov plan za naše živote, od kolijevke do groba. Želimo proučiti stranice Njegove posebne knjige, gdje je svaki naš dan zapisan s preciznošću, prije nego što i jedan nastane (Psalam 139, 16).
Ukratko, želimo biti sveznajući što, naravno, nismo. Zapravo je dobra vijest da nam je Bog dao ograničen um i ograničeno znanje o našoj budućnosti, jer nam omogućuje da tako iskusimo Njegovo milosrđe i milost.
Kršćanski život nije uže. Život je vrlo široka cesta, puna opraštanja.
Mnoštvo prostora za ljudske pogrješke
U modernom hrvatskom jeziku kažemo da je nešto tolerantno ako oprašta pogrješke. Na primjer, možemo reći da crna boja tolerira mrlje više od drugih boja.
Božja volja također je, na neki način, tolerantna, odnosno sklona opraštanju. Dok se psalmist molio: „Koracima mojim dao si raširen prostor, nikad mi koljena nisu klecala.” (Psalam 18,36) Isto tako: „Trčim stazom tvojih zapovijedi, jer si proširio moj razum.“ ( Psalam 119, 32). Gospodin nas nije stavio na uže. Dao nam je široko područje za hodanje, mjesto na kojem s povjerenjem koračamo, gdje nismo u neprestanoj opasnosti od toga da ćemo pasti.
VIDI OVO: 6 stvari koje trebate znati kada je Božji plan drugačiji od vašeg
Kršćansku slobodu ostvarujemo u rasponu Božjeg milosrđa (Galaćanima 5,1). Živimo u kršćanskoj mudrosti, pod budnim pogledom njegove milosti. Ono što nas drži na pravom putu nije naša sposobnost čitanja Božjih misli, već njegova sposobnost čuvanja nas, unatoč našim slabim pokušajima. Naši grijesi ne mogu poremetiti Njegove planove koje ima za nas. Naše loše odluke ne mogu promijeniti naše odredište. U tim je trenucima, Bog je odredio kako bi nas Njegov oprost održao na putu kojeg ima za nas.
Da, svi smo poput zalutalih ovaca (Izaija 53, 6), a ovce obično odlutaju ako nisu oprezne. Kristovo milosrđe i milost nisu dopuštenje da možemo griješiti ili slijediti vlastite sebične želje. Ne, mi kao stado Božje hodamo širokim prostorom, slijedeći pritom glas Pastira (Ivan 10,27).
Biblija + zdrava crkvena zajednica = mudri izbori
Nevjerojatno mi je koliko kršćana, koji brinu o Božjoj volji za svoj život, su isti oni koji ne čitaju svoje Biblije i ne predaju se crkvi. Naravno da osjećaju strah! Oni ne čuju Pastirov glas u njegovoj Riječi. Izoliraju se od Njegova stada (Izreke 18, 1).
Dok hodamo širokim putem, Pastir nas nastavlja pozivati da Ga slijedimo, dok čitamo Bibliju. Dok nastojimo slaviti Boga u svojim svakodnevnim odlukama, braća i sestre, u našim zdravim crkvenim okruženjima, pomažu nam da ne zalutamo.
Ne boj se, ovčice. Ne postoji nijedna odluka koju bi mogla donijeti i koja bi te mogla oteti iz Kristove svemoćne ruke (Ivan 10, 27–29).
Autor: Chad Ashby; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
