Bog je još strpljiv i želi da se svi spase, pa i najveći grešnici. Ovo je upozorenje svima koji se ne žele predati Bogu.
Čovjek može ožalostiti Duha Božjega, tako da više ne može čuti Božji glas i ne može više u svojoj nutrini osjetiti da ga Sveti Duh poziva i potiče na obraćenje. Sveto Pismo nam daje jednu ozbiljnu ilustraciju ovakvog slučaja. Radi se o Jeruzalemu, koji nije mario za vrijeme kada je bio pohođen.
Čitamo u Svetom Pismu: “Kad se Isus približi te ugleda grad, zaplaka nad njim” (Luka 19, 41). Htio bih upitati Isusa zašto je plakao? Zar Ga nije slavilo mnoštvo naroda koje Ga je dočekalo? “Mnogi ljudi razastarše svoje haljine po putu, dok su drugi trgali grane sa stabla, te ih prostirali putem”, i ljudi su klicali: “Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo Oca našega Davida koje dolazi! Hosana na nebu!”
PROČITAJTE: Iskustvo smrti: Ovako izgleda smrt osobe koja ne vjeruje u Boga
Njegovi učenici se pridružiše općem slavljenju. Izgledalo je kao da su svi bili radosni, svi, osim farizeja. Ipak, Isus je zaplakao kad je ugledao grad. Ugledao je jedan grad i jedan narod koji nije htio primiti poruku spasenja. Rekao je: “Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste!” I još: “Kad bi i ti u ovaj dan priznao ono što ti je za mir! Ali je sada sakriveno tvojim očima. Doći će ti vrijeme kada će te tvoji neprijatelji opasati opkopom, opkoliti te i pritisnuti sa svih strana. Sravnit će sa zemljom tebe i tvoju djecu u tebi. Neće ostati u tebi ni kamen na kamenu, jer nisi priznao određeno vrijeme kada te Bog pohodi.”
Jeruzalem je imao svoje pohođenje, svoju priliku. “K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše.” Nekoliko desetljeća kasnije, Jeruzalem je doživio strahovitu katastrofu – najstrašniju katastrofu onog vremena. Neprijateljska vojska je navalila na grad, u kojem je za vrijeme opsade vladala tolika oskudica hrane, da su žene čak ubijale i svoju vlastitu djecu i jele ih.
PROČITAJTE: DAJ BOGU PRILIKU i vidjet ćeš što može učiniti dodir Njegove majstorske ruke!
Rimljani su provalili u grad i razapinjali Židove na križeve, pa ih podizali duž gradskih ulica, tako da su se od križeva formirali drvoredi. Jedan okorjeli grad je doživio svoj sud. Zato što nije htio primiti Isusa. Izgledalo je kao da je Bog sakrio svoje lice od stanovnika tog grada. Nije više bilo prilike za spasenje, jer nisu poznali vrijeme svog pohođenja. Povijest nam govori o mnogim takvim slučajevima, kada su, bilo čitav grad ili čitav narod nestajali zbog otvrdnuća svog srca.
Autor: Abner Dahl
