Silje je išla u drugi razred osnovne škole i često je svojim prijateljima i prijateljicama govorila o Isusu.
Odrastala je u obitelji u kojoj su svi vjerovali u Njega, a njezini su roditelji bili misionari. Jednog dana, kad su neke od djevojčica iz njezinog razreda bile u školskom dvorištu, počele su razgovarati o Isusu i nebu.
Silje ih je sve upitala vjeruju li u Isusa i žele li ići u nebo. Svaka od njih je to željela, ali nisu znale kako. One su razgovarale na školskom igralištu dok su se druga djeca igrala i trčala. Sedmogodišnja Silje je svjedočila o Isusu vrlo odvažno i svima koji su stajali oko nje.
Rekla je da svatko tko želi ići u nebo nakon smrti mora prvo svoje srce predati Isusu, jer im jedino On može pomoći da tamo dođu. Sva su djeca rekla jedno za drugim, da žele predati svoje srce Isusu. Bilo je to vrijeme kada se ”nebo spustilo na zemlju” usred školskog dvorišta.
Silje je molila zajedno s njima i sve ih povela, jednu po jednu, u molitvu za spasenje. Sva djeca koja su stajala u krugu željela su da Isus dođe u njihovo srce.
Jedna od djevojčica bila je iz muslimanske obitelji i nije znala može li se i ona moliti Isusu, ali je Silje rekla: ”Isus voli sve ljude i svi Mu se mogu obratiti kroz molitvu i pozvati Ga u svoje srce.” Tada je i ta djevojčica također odlučila dati svoje srce Isusu, i zajedno s drugima pozvala Ga je toga dana da bude njezin Gospodin.
Autori: Margritt Bakkevold i Ingebjerg Haugeland; iz knjige ”Bog je stvaran: 100 avantura s Bogom”
