Uplakani 102-godišnjak je ponovno sreo svoju obitelj za koju je mislio da je poubijana u holokaustu.
Prije otprilike 78 godina izgubljeno je milijune i milijune života na najgore moguće načine. Djeca su oduzimana od majki. Stare osobe koje su trebale uživati u svojim zlatnim godinama odvučene su na prisilan rad u kampove ili su ubijene.
Nevini ljudi bili su predmetom eksperimenata, mućeni su i ubijani. Holokaust je definitivno jedno od najgorih i najmračnijih razdoblja ljudske povijesti.
1939., Eliahu Pietruszka, koji je tada imao samo 24 godine, živio je sa svojom obitelji u Varšavi, Poljska.
Kada je izbio Drugi svjetski rat, a nacisti su napali Poljsku, Eliahu je pobjegao u Sovjetski savez, a iza sebe je ostavio majku, oca i braću blizance Volfa i Zeliga, koji su imali samo 15 godina.
Vjerovao je da je cijela obitelj ubijena od strane nacista
Ostatak obitelji deportiran je iz Varšave u kampove smrti. Eliahu je vjerovao da su svi oni bili ubijeni. Nedugo nakon toga javio mu se Volf. Uspio je pobjeći!
Braća su uspijevala komunicirati neko vrijeme, ali tada ih je zadesila nova nevolja. Volf je poslan u radni kamp u Sibiru. Eliahu je mislio da je to kraj za njegovog brata. „U srcu sam mislio da on više nije živ“, rekao je.
PROČITAJTE: Zašto je Bog dozvolio holokaust i druge strašne zločine?
Eliahu se oženio u Rusiji i 1949., misleći da nema ni jednog živućeg člana obitelji, preselio se u Izrael kako bi stvorio novu obitelj. Često je mislio na obitelj koju je ostavio iza sebe, bi je užasno mučen svime što im se dogodilo, ali je ujedno bio uvjeren da su svi preminuli.
Prošla su desetljeća prije nego se dogodilo čudo. Eliahuov unuk, Shakhar Smorodinsky, primio je mail od rođaka u Kanadi koji je radio na svom obiteljskom stablu.
Pregledavao je Yad Vashem stranicu, bazu svjedočanstava u kojima se nalaze imena otprilike 6 milijuna židovskih žrtava, kada je naišao na nešto nevjerojatno: stranicu na kojoj je Volf napisao svoje svjedočanstvo 2005. godine, za svog brata Eliahua, za kojeg je mislio da je mrtav.
Ispalo je da je Volf preživio kamp te se nastavio u Magnitogorsku gdje je radio kao zidar. Imao je sina Alexandra. Shakhar je stupio u kontakt s Alexandrom koji je bio šokiran otkrićem svoje obitelji. Pristao je doći u Izrael i upoznati svog ujaka.
Njihov ponovni sastanak bio je, u najmanju ruku, vrlo emocionalan. Eliahu i Alexsandar su se dugo grlili dok su im suze tekle niz lice. „Čekao sam 70 godina da te vidim, 70 godina“, rekao je Eliahu, „Isti si kao svoj otac“.
„To je zaista čudo. Nikada nisam ni pomislio da bi se ovo moglo dogoditi“, govorio je Alexandre dok je sjedio sa svojim ujakom. Na žalost, Volf je preminuo 2011. godine kada je imao 88 godina te nikada nije saznao da je njegov brat živ. Iako Eliahu nije uspio vidjeti svog brata on uživa u njegovom nasljedstvu – novoj obitelji.
„Tako sam sretan što od mog brata ostaje nešto – to je njegov sin“, rekao je Eliahu, „Nakon toliko godina imam privilegiju upoznati ga“.
„Sada imaš veliku obitelj ovdje u Izraelu. Nećeš biti sam“, rekao je Eliahu svom nećaku.
