Povremeno se probudim usred noći bezrazložnom tjeskobom. “Optužitelj braće” šapće: “Nisi dobar; bezvrijedan si, teret drugima. Pogledaj svoju prošlost, koliko si puta zabrljao.” Sotona voli mučiti kršćane, ali kad je došao Isus, izjavio je: “Ovo sad odmah završava!” Zatim uvjerljivo dodaje: “Nemojte misliti da ću vas ja tužiti Ocu” (Iv 5,45).
Kao narod Božji, mi se ponekad zapravo sami optužujemo. Pavao kaže: “Oni činom dokazuju da ono što propisuje Zakon stoji upisano u njihovim srcima … nutarnji sudovi koji ih … optužuju” (Rim 2,15). Kome ovdje Pavao govori? Kršćaninu koji još uvijek pokušava živjeti na ostacima Starog zavjeta trudeći se ugoditi Bogu. Taj kršćanin govori sam sebi: “Uspio sam biti dobar u Gospodinu cijeli tjedan, dakle, nema razloga da i drugi tjedan ne bih tako živio.”
I drugi nas mogu optuživati, kao što se dogodilo u slučaju preljubnice, kad su je vjerski vođe doveli k Isusu i zahtijevali da je i on optuži. Ali kako je Isus ogovorio njoj – a i svojim vlastitim – optužiteljima? “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju” (Iv 8,7). Isus je okrenuo svjetlo onamo kamo je pripadalo: na njihov vlastiti grijeh. I tako su jedan po jedan otišli (vidi Iv 8,9).
I glasovi mogu vikati u naše uši, ali kad to čine, iznad svih njih čut ćemo i drugi glas: “Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom” (Iv 10,27).
Smirite se i slušajte glas Duha Svetog kako govori: “Isus te oslobodio.” Neka vam Bog pomogne da gradite na čvrstom temelju koji je postavljen na veličanstvenoj Isusovoj ljubavi te se radujte u njegovoj divnoj milosti!
Autor: Gary Wilkerson; Izvor: Worldchallenge.org
