UN-ov Pakt za budućnost na prvi pogled djeluje kao plemenita inicijativa usmjerena na stvaranje bolje budućnosti za čovječanstvo. Tko ne bi podržao ideju globalne suradnje za dobrobit svih?
No, ako se dublje zagleda u njegove namjere, mnogi smatraju da ovaj pakt zapravo označava korak prema tehnokratskoj viziji globalne vladavine.
Summit Budućnosti, na kojem je pakt predstavljen, održan je početkom 79. zasjedanja Generalne skupštine UN-a. Ovaj događaj nije novost; temelji se na ponovljenim pozivima glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa da se ubrza ispunjenje ciljeva Agende 2030, skupa ciljeva koji su zacrtani 2015. godine.
Agenda 2030 obuhvaća 17 ciljeva održivog razvoja, a uključuje borbu protiv siromaštva, poboljšanje zdravstva i obrazovanja, smanjenje nejednakosti i rješavanje klimatskih promjena.
No, iako ovi ciljevi na papiru zvuče izvrsno, iza njih se kriju opasnosti za nacionalni suverenitet i individualne slobode. Agenda 2030 postala je globalno prisutna, gotovo neprimjetno ugrađena u svakodnevni život – od korporativnih priručnika do aplikacija na mobitelima. Međutim, malo tko primjećuje koliko su te inicijative zaista ukorijenjene u svakodnevne odluke koje oblikuju budućnost na globalnoj razini.
Globalna vladavina
Jedan od ključnih aspekata Pakta je transformacija globalne vladavine, što znači da bi se donošenje odluka moglo sve više centralizirati na globalnoj razini, a ne u nacionalnim parlamentima.
To bi moglo voditi do “redistribucije” resursa poput hrane, imovine i prava, nalik staromodnom komunizmu, s ciljem postizanja jednakih ishoda za sve – ali po cijenu sloboda srednje klase.
Osim Pakta za budućnost, UN je predstavio i druge dokumente, poput Globalnog digitalnog pakta i Deklaracije o budućim generacijama, koji također izazivaju zabrinutost. Kritičari tvrde da bi ovi dokumenti mogli omogućiti kontrolu nad digitalnim svijetom, što bi dovelo do suzbijanja slobode govora i jačanja nadzora nad građanima.
U konačnici, iako Pakt za budućnost na površini izgleda dobronamjerno, on može otvoriti vrata globalnoj kontroli koja ugrožava suverenitet i slobode pojedinaca. Tek će vrijeme pokazati hoće li ljudi prihvatiti ovaj tehnokratski put ili će pronaći načine za otpor i zaštitu svojih prava.
Un je čisto zlo,skrivaju se iza mirovne a zapravo je sotonska organizacija.