U Poslanici Filipljanima stoji: „Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!“ (1, 21) Kako bismo razumjeli Pavlove riječi prvo moramo poznavati kontekst.
Poslanica Filipljanima pismo je koje je Pavao napisao za crkvu u grčkom gradu Filipiju. Pavao u poslanici ohrabrivao crkvu, davao im savjete, opisao im kršćanski način života i slično. Na početku prvog poglavlja Pavao ih pozdravlja i daje im do znanja kako mu nedostaju (Filipljanima 1, 1-8). Tada nastavlja opisivati kako je u Rimu u tamnici i nastoji utješiti članove crkve (stihovi 12-14). Pavao zna da je njegovo trpljenje sa svrhom, a ta je svrha širenje Kristove poruke „A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja“ (stih 12).
U Filipljanima 1, 19-20 vidimo kontekst oko Pavlove izjave da je „umrijeti dobitak“. Pavao je do tada već mnogo toga pretrpio šireći evanđelje. Tukli su ga, kamenovali, mrzili i pljuvali, doživio je brodolom a sada su ga zatvorili u tamnicu. Ali Pavao je bio radostan u svojoj muci jer mu je to ojačalo vjeru i poslužilo da bude snažan svjedok Kristove muke. Propovijedanje i život po Božjoj Riječi bio je Pavlov krajnji cilj i ti su mu događaji dali mnoštvo prilika za to. Njegovo je tijelo postalo živi svjedok (Rimljanima 12, 1) Božjeg kraljevstva. Zbog toga što je vjerno vodio boj (Hebrejima 12, 1), znao je da će proslaviti Boga u svome životu i smrti (Filipljanima 1, 19-20).
To nas dovodi do Pavlove izjave: „Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!“. Kao kršćanima, svrha je našeg života dati slavu Bogu, a Pavao je bio uvbjeren da će kroz svoju patnju postići taj cilj („živjeti je Krist“). Pavao je, međutim, znao da će i njegova smrt proslaviti Boga, i ne samo to, znao je da će njegova vjera doživjeti puninu jer će živjeti zauvijek sa Spasiteljem („umrijeti je dobitak“). Pavao je žudio za smrću zato što će ga to dovesti do Isusa (stih 23).
Svi kršćani žude za rajem i vječnosti u Kristu. Raj će biti daleko bolji od zemaljskog života jer ćemo biti sa svojim Spasiteljem u mjestu bez grijeha, bolesti i smrti (2. Korinćanima 5, 8). Ono što izgubimo na zemlji, zadobivamo u nebu. Prije nego to vrijeme dođe naša je svrha na zemlji biti svjetlonošama nade. Žrtvujemo se u ovom životu kako bismo proslavili Isusa Krista.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Mislav U.
