Jednog dana, učiteljica je zamolila učenike da na komad papira napišu imena svih ljudi koje mrze. Kada su to učinili, rekla im je da sljedećeg dana donesu u školu vrećicu s rajčicama, s onoliko rajčica koliko su napisali imena.
Neka djeca su donijela vrećicu s dvije rajčice, druga s tri, pet, pa čak i deset.
Učiteljica je zamolila učenike da te rajčice nose sa sobom dva tjedna, ali nakon nekoliko dana djeca su se počela žaliti na smrad trulog povrća.
Nekoliko učenika se žalilo na poteškoće nošenja kese s deset rajčica koje su trulile. Miris je bio previše oštar i jak, dok je tekućina curila iz kese.
Tjedan dana kasnije, učiteljica je okupila razred, ponovno saslušala njihove žalbe i rekla:
“Sve je to vrlo slično onome što nosite u srcu kada ne volite određene ljude. Mržnja izjeda dušu i čini je bolesnom. Ako nakon tjedan dana ne možete podnijeti miris pokvarenih rajčica, zamislite ‘aromu’ gorčine i bijesa koje svakodnevno nosite u srcu!
Srce je vrt kojeg redovito treba čistiti od korova, tj. oprostiti onima koji su vas naljutili. Ovo otvara prostor za zaista dobre stvari.
Ne uzimajte od života sve, uzmite samo najbolje!”
