Mnogi ljudi imaju zbrkano gledište o tome što Biblija govori o samoobrani. Smije li vjernik ubiti agresora u samoobrani?
Zakon dan u Izlasku 22, 1-2 kaže da ako čovjek provali u kuću kako bi ukrao, vlasnik kuće ima pravo ubiti ga u obrani. U Luki 22, 37-39 Isus objašnjava da je dobro biti prikladno naoružan. U Izrekama 25, 21-22 i Rimljanima 12, 17 kaže se da ne uzvraćate zlom na zlo, već da blagoslivljate svoje neprijatelje. A u Mateju 5, 39 Isus je rekao ako vas netko pljusne po desnom obrazu, ponudite mu i lijevi.
Vjernik i samoobrana
Svaki ljudski život je dragocjen i uvijek ga se mora štititi. Ubiti drugu osobu vrlo je ozbiljan grijeh (Ponovljeni zakon 5, 17). No, ubijanje u samoobrani složenija je situacija jer će netko ipak umrijeti. Pitanje je: tko? Vi, napadač ili neka nevina osoba?
Ubijanje u samoobrani je ubijanje osobe kako bi se spriječilo da ubije vas ili druge nevine ljude. Policajac koji ubije bandita koji će ubiti skupinu djece također djeluje u samoobrani. Ubijanje vojnika tijekom rata radi zaštite svog naroda također se može smatrati samoobranom. Ponekad će obrana života jedne osobe rezultirati oduzimanjem života drugoj osobi. Ubijanje nikada ne smije biti svrha, već samo tužna posljedica poštene obrane. Smrt je izazvao agresor, a ne branitelj.
Biblija uči da je plemenit čin voljeti neprijatelje, ali također uči da smo dužni štititi svoje obitelji i nevine ljude kad god to možemo (1. Timoteju 5, 8).
Problem je u tome što je život nekoga tko vas želi ubiti također dragocjen (Ezekiel 18, 23). Međutim, ako ne ubijete tu osobu, ona će oduzeti vaš život ili još mnoge druge živote. Vjernik zna da će otići u nebo ako umre, ali ne zna što će se dogoditi s bilo kim drugim tko umre u sukobu.
Pravilna upotreba samoobrane ima veze s mudrošću
Postoje brojni drugi odlomci u Bibliji koji potiču bijeg od opasnosti ili čak upotrebu sile u samoobrani, ako je potrebno, i potiču nas da branimo druge ljude od nezakonitih napada.
U Luki 22, 36 Isus svojim učenicima kaže: “Onaj koji nema mač, nek’ proda svoj ogrtač za kupiti jedan mač.” Isus je znao da je došlo vrijeme kada će Njegovi sljedbenici biti ugroženi i podržao je njihovo pravo na samoobranu. Ubrzo nakon toga, Isus je uhićen, a Petar uzima mač i nekome odsiječe uho. Isus ukorava Petra zbog toga čina (stihovi 49–51). Zašto? U svojoj revnosti za obranu Gospodina, Petar je prepriječio put Božjoj volji. Isus je svojim učenicima više puta rekao da ga moraju uhititi, suditi i ubiti (npr. Matej 17, 22–23 ). Drugim riječima, Petar se u toj situaciji nije ponašao razumno. Moramo imati mudrosti kada se boriti, a kada ne.
Pavao se povremeno bavio samoobranom, iako nenasilno. Kada su ga Rimljani trebali bičevati u Jeruzalemu, Pavao je tiho obavijestio tamničara da je on, Pavao, rimski građanin. Vlasti su se odmah uznemirile i počele se prema njemu ponašati drugačije, znajući da su prekršile rimske zakone (Djela apostolska 16, 37–39). Pavao je upotrijebio ovu obranu, nakon što je išiban, kako bi dobio ispriku od onih koji su mu povrijedili prava.
Biblija nikada ne zabranjuje samoobranu
Isusovi učenici su, dakle, nosili mačeve čak i nakon tri godine putovanja s Isusom. Mačevi su se u prvom stoljeću koristili za samoobranu. Dakle, postoje slučajevi u kojima je opravdana samoobrana koja sprječava da pretrpimo značajne tjelesne ozljede.
Vjernici smiju braniti sebe i svoje obitelji. No, činjenica da nam je dopušteno braniti se ne mora nužno značiti da to moramo činiti u svakoj situaciji.
Ubijanje agresora nije opravdano kada:
- nema ozbiljne opasnosti od smrti ili ozbiljne agresije;
- možete pobjeći – ako vi i drugi uključeni ljudi možete pobjeći, trebali biste pobjeći;
- možete se obraniti bez ubijanja – ubijanje treba uzeti u obzir samo kada je to jedini način da se obranite;
- napadač odustaje – ako napadač prestane napadati, nema potrebe za ubijanjem.
