Je li ubijanje u ratu uvijek grijeh prema Bibliji? U Starom zavjetu možemo čitati o mnoštvu ratova koje je vodio Božji narod.
U Bibliji se spominju mnogi ratovi. Osvajački ratovi (Jošua 1,6), građanski ratovi (2. Samuelova 3,1), pa čak i rat na nebu (Otkrivenje 12,7). Naravno, ratovi uključuju ubijanje; nema drugog načina. Znamo da je ubojstvo grijeh (Izlazak 20,13). No, što je s ubijanjem neprijateljskog vojnika za vrijeme rata?
Prvo, znamo da nisu sva ubijanja u ratnim vremenima grijeh jer je nekada sam Bog naređivao da se izvojevaju pobjede. Bog je rekao drevnim Izraelcima da zaposjednu Obećanu zemlju; zapravo, neposredno prije osvajanja, Gospodin se ukazao Jošui kao „zapovjednik vojske GOSPODNJE“ – ratnik (Jošua 5,14). Bog je dao borbene planove za borbu protiv Aja (Jošua 8,1-2).
Bog je rekao kralju Šaulu da „ide i udari na Amaleka, i zatre sve što ima“ (1. Samuelova 15,3). Kralj David pobijedio je Filistejce slijedeći Božju borbenu strategiju (2. Samuelova 5,23-25). Bog nikada ne govori ljudima da griješe, tako da Izraelci koji su slijedili Božje zapovijedi da ratuju, nisu griješili. Ubijanje u ratu ne može se izjednačiti s ubojstvom.
Ubijanje u ratu ima posljedice
To ne znači da ubojstvo u ratu nema posljedica. David je htio izgraditi hram u Jeruzalemu, ali Bog mu nije dopustio. Gospodin je htio da čovjek mira izgradi hram, a Davidova povijest bila je sve samo ne mirna. Bog reče Davidu: „Ti nećeš graditi Dom imenu mojemu, jer si ratnik i prolijevao si krv“ (1. Ljetopisa 28,3).
VIDI OVO: Oprašta li Bog ubojstvo?
Danas nema teokracije. Nijedna nacija nema zapovijed od Boga da ratuje, i Bog ne daje borbene planove kao što je učinio Jošui, Šaulu i Davidu. Ipak se ratovi nastavljaju. To je dio pada svijeta u grijeh. Biblija nikada ne osuđuje postupke vojnika koji slijedi zapovijedi na bojišnici. Zapravo, Novi zavjet ima primjere vojnika koji su imali vjeru u Boga – Isus je pohvalio vjeru stotnika u Mateju 8,10; i još jedan stotnik, Kornelije, spašen je u Djelima 10. Ovi ratnici nisu bili ukoreni zbog obavljanja dužnosti stotnika, niti im je rečeno da moraju promijeniti zanimanje.
Neki su vojnici došli Ivanu Krstitelju dok je krstio u rijeci Jordan. Vojnici su pitali Ivana: „Što da učinimo?“ Ovo je bila savršena prilika da im Ivan kaže da prestanu sudjelovati u ratovanju, prestanu ubijati ili prestanu biti vojnici. Umjesto toga, Ivan je odgovorio: „Nikomu ne činite nasilja i nikoga lažno nemojte optužiti i budite zadovoljni svojom plaćom“ (Luka 3,14). Biti vojnik nije inherentno grešno.
VIDI OVO: Smiju li se kršćani pridruživati vojsci?
Postoji vrijeme i doba za sve, uključujući i rat
Pavao koristi život vojnika kao ilustraciju duhovne istine (vidi 1. Korinćanima 9,7 i 2. Timoteju 2,3). Ostale reference odnose se na borbe i ratove (vidi 2. Korinćanima 10,4 i 1. Timoteju 1,18). Efežanima 6 sadrži proširenu usporedbu kršćanskog života i ratovanja (stihovi 10-17). Ako je biti vojnik (i ono što su vojnici dužni činiti) grešno, Duh Sveti vrlo vjerojatno ne bi koristio vojsku kao metaforu za bilo što dobro.
Kroz čitavu Bibliju rat se prikazuje kao mračna stvarnost u prokletom svijetu. Postoje zle sile koje se moraju zaustaviti, a krvoproliće je ponekad rezultat. Treba li kršćanin služiti u vojsci je pitanje vlastite savjesti, ali ubojstvo naoružanog borca u kontekstu ratovanja nije samo po sebi grešno. Postoji vrijeme i doba za sve, uključujući i rat (Propovjednik 3,8).
Izvor: Gotquestions.org
