Dok su bili mlađi, sretali su se na zabavama i kod zajedničkih prijatelja. Dugo se nisu vidjeli, ali su se nakon 16 godina ponovno sreli i shvatili da su oboje posvećeni Bogu i pomažu mladima da prepoznaju svoj poziv.
Božji su planovi veći nego što možemo zamisliti. To mogu potvrditi otac Gustavo i redovnica Cordero de Dios, koji kao tinejdžeri nisu ni slutili da će jednog dana ostaviti sve i posvetiti svoj život Bogu: on kao svećenik, a ona kao redovnica.
U mladosti ga nije zanimala vjera
Otac Gustavo Godínez imao je odbojnost prema Crkvi. No, jednom je prilikom sudjelovao u misiji – kako kaže, na to su ga natjerali roditelji – a iskustvo i rad s ljudima probudili su u njemu želju da sazna više o Isusu.
Gustavo priznaje da je Bibliju čitao u tajnosti jer nije želio da itko dozna da je čitao o Bogu. Čak spominje da je noću, kad bi se vratio iz kluba, čitao Evanđelje.
S vremenom je odlučio cijelu godinu posvetiti misijskom radu i tamo je doživio odnos koji je bio ključan u njegovom procesu razlučivanja: “Bilo je to vrlo lijepo putovanje kada sam kroz ljudsku ljubav otkrio Isusa i tada mu se mogao dati na drugačiji način.”
Kad je objavio vijest da će postati svećenik, njegovi prijatelji nisu mogli vjerovati. “Isprali su mu mozak”, mislili su.
Isusov poziv
Za redovnicu Cordero de Dios, iskustvo obraćenja započelo je zahvaljujući duhovnim vježbama koje je pohađala.
“Ovo iskustvo imalo je velik utjecaj na mene i kada sam se vratila normalnom životu, više nisam mogla prestati razmišljati o životu u samoći i tišini. Gospodin je pozvao moje srce.”
Prije nego što je odlučila stupiti u samostan, snažno je ustrajala u molitvi. Više od 15 godina nakon što su napustili zabave, prijateljstva i život koji su do tada poznavali, ponovno su se sreli, piše Aleteia.
Ona je već sedam godina redovnica i njezin se život potpuno promijenio.
“Stvari više nemaju istu vrijednost. Odavde se na njih gleda očima istine”, kaže.
Služiti Bogu i umirati sebi malo po malo za Gospodina njezin je mir i njezina radost.
Otac Gustavo zaređen je prije dva mjeseca i strastveno je posvećen duhovnom radu s mladima.
“Kao svećenik moraš biti s ljudima u najvažnijim trenucima, u trenucima najveće boli, ali i najveće radosti, a moći to s njima podijeliti za mene je jedan od najvećih darova”, zaključuje svećenik.
