Neki se nezaposleni mladić svojevremeno prijavio za posao čistača WC školjki u Microsoftu. Nakon testa i razgovora, kadrovski ga je ravnatelj obavijestio da je primljen na posao.
– Ostavite mi, molim vas, vaš e-mail, kako bih vam mogao poslati ugovor i popis svih vaših dužnosti, reče mu.
Mladić se sav zbuni i izusti kako nema ni računalo ni e-mail.
– Žao mi je – na to će ravnatelj – ako nemate e-mail, znači da virtualno ne postojite i ja vas ne mogu zaposliti.
Sav u očaju i samo s 10 dolara u džepu siromah iziđe iz Microsoftovog sjedišta, razmišljajući što sada. Uđe u jedan trgovački centar i kupi gajbicu jagoda od 10 kg. Potom se uputi od vrata do vrata i nudeći ljudima jagode ubrzo sve proda, pa zaključi kako je udvostručio početni “kapital”. Ponovi isto još tri puta, ulažući sav dobiveni novac, i tako zaradi 150 dolara.
Shvatio je da je takav način rada vrlo unosan, te je nastavio preprodavati kupljenu robu, odlazeći svakodnevno od kuće u cik zore, a vraćajući se kasno u noć.
Nije prošlo dugo, a već si je mogao priuštiti kupnju male dvokolice, te si na takav način bitno olakšao posao. Štoviše, nakon nekog vremena kupio je kamiončić, kojega je nešto poslije zamijenio većim, da bi za godinu dana postao vlasnik trgovine, a samo za pet godina vlasnik jednog od najvećih trgovačkih lanaca za distribuciju voća i povrća u Americi.
Odluči osigurati svoju imovinu, pa pozove agenta kako bi potpisao policu osiguranja. Ovaj ga na kraju razgovora upita da mu da svoj e-mail kako bi mu mogao poslati detaljne informacije, no čovjek mu na to odgovori kako nema e-mail.
– Baš neobično – reče agent – uspjeli ste steći toliko bogatstvo, a nemate e-mail. Zamislite samo gdje biste sada bili da ste ga imali.
Čovjek se nasmiješi, pa reče:
– U Microsoftu, čisteći WC školjke…
