Ponekad mislimo da su naše brige toliko velike i da se ne mogu lako riješiti. Trebamo se podsjetiti da je Bog posvuda, sve vidi i zna. On je svemoguć i želi nam pomoći!
Zabrinuti ljudi usmjerili su svoj pogled na posljedice događaja koji se još nisu ni dogodili. Osjećaju se ranjivima i očekuju najgore. Preuzimaju odgovornost na sebe za ono što je izvan njihova nadzora. Ako se obrate Bogu, u Njegovom će karakteru pronaći odgovor na svoju ranjivost. Božji karakter je najbolje vidljiv u Njegovoj Riječi.
Biblija nas uči da se na svijetu ništa ne događa bez Božjeg znanja i nadzora. “Gospod postavi svoje prijestolje na nebu, kraljevstvo Njegovo proteže se nad svime” (Psalam 103,19). On je svemogući Bog (Psalam 66,7). On je suvereni Gospodar svega.
Oni koji stalno brinu, osjećaju kao da je sve izmaklo nadzoru, da će se dogoditi nešto strašno što oni ne mogu zaustaviti. Kada pitanja koja nameću takvi osjećaji stvore nemir, oni koji se stalno brinu trebali bi se podsjetiti na tri važne istine o Bogu.
1. Bog je posvuda (Psalam 139,7; Jeremija 23,23-24).
Ne možemo doći negdje gdje nema Boga. Ne postoji mjesto, a da Bog nije ondje, bez obzira koliko se ponekad osjećamo osamljeni. On je posvuda.
2. Bog zna sve (Job 7,20; Psalam 33,13).
On zna koliko se bojimo, kako se loše osjećamo, što nas plaši. Što se više brinemo to se više ponašamo kao da Bog ne zna u kakvim se prilikama nalazimo. Ne znamo što će se dogoditi u budućnosti, ali Bog zna. On zna kako će sve završiti, On zna naše potrebe.
3. Bog je svemoguć (Postanak 17,1; 18,14; Matej 19,26).
Ljudi koji se stalno brinu, osjećaju da nitko nema moć kojom bi mogao zaustaviti zlo koje bi im se moglo dogoditi. Čak ni Bog, misle oni, ne može spriječiti da njihova kćer ostane trudna ili njihov sin dospije u zatvor. Ali Bog ima neograničenu moć. Odgovor na pitanje: “Postoji li nešto što je preteško za Gospodina?” (Postanak 18,14) glasi: “Ne postoji.”
William Backus u knjizi Dobra vijest o zabrinutosti piše o svom šogoru športašu koji se u bolnici oporavljao od srčanog udara. Oporavak je bio uspješan, ali je ipak još sljedećih 24 sata bio u opasnosti. Bio je zabrinut! Dok je tamo ležao, rekao je: “Pa ja sam športaš! Moje je tijelo uvijek radilo ono što sam od njega tražio, uvijek je odgovaralo na moje zahtjeve. Ali kada kažem sebi da se prestanem brinuti i dovoditi se u stresne situacije, ne mogu se prestati brinuti.” Što si je više govorio da mora nadzirati nemir, bilo mu je lošije.
I onda, kao da mu je Bog progovorio: “Tko ovdje upravlja?” “Ti”, odgovorio je. I kad je ta istina prodrla do njegova uma, mir je zavladao njegovim srcem.
Autor: Dave Enger; Iz knjižice “Zašto se brinemo?” (Duhovna stvarnost, Zagreb)
