Prema Bibliji, trudnoća je blagoslov.
Mojsije je rekao Izraelcima: “Bog će vas voljeti, blagosloviti vas i umnožit će vas. On će također blagosloviti plod vaše utrobe i plod vaše zemlje, vaše žito i vaše vino i vaše ulje, prinos vašeg goveda i mlade ovce tvoga u zemlji za koju se zakleo tvojim ocima da će ti dati. Bit ćeš blagoslovljen nad svim narodima. Neće biti nerotkinja ni među vama ni među vašom stokom” (Ponovljeni zakon 7,13- 14).
Obilje vegetacije, stoke i rađanje bili su načini na koji je Bog planirao blagosloviti svoj narod, kada su slijedili Njegov savez.
Trudnoća kao blagoslov od Boga
Psalmist je prepoznao ovu istinu i napisao: “Evo, djeca su baština od Gospoda, plod utrobe nagrada. Kao strijele u ruci ratnika djeca su mladosti. Blago čovjeku koji puni tobolac svoj s njima” (Psalam 127,3–5a). Dakle, sposobnost rađanja djece je blagoslov.
Nažalost, jedna je posljedica grijeha u svijetu to što su začeće i rađanje često ispunjeni bolom i tugom (Postanak 3,16). Mnoge su žene u Bibliji iskusile neplodnost počevši od Abrahamove žene Sare (Postanak 11,30).
Žena njihova sina Rebeka tada se borila da zatrudni (Postanak 25,21). Žene Rebeke i Izakovog sina, Lea i Rahela, svaka je određeno vrijeme bila nesposobna zatrudnjeti (Postanak 29,31; 30,9). Manoina žena bila je nerotkinja prije nego što je začela Samsona (Suci 13,2) kao i Ana prije nego što je začela Samuela (1. Samuelova 1,2).
Neplodnost je čest problem otkako je grijeh ušao u svijet. Međutim, važno je napomenuti da neplodnost nije znak osobnog grijeha žene. Božja Riječ je rekla o Zahariji i Elizabeti: “Oboje su bili pravedni pred Bogom, besprijekorno hodeći po svim zapovijedima i naredbama Gospodnjim. Ali nisu imali djeteta, jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su bili u godinama” (Luka 1, 6–7). Dakle, unatoč tome što je Elizabeta besprijekorno hodala i bila pravedna pred Bogom, ipak nije mogla zatrudnjeti.
Jasno je da svaki put kada žena zatrudni, to je izravan rezultat Božje ruke na djelu, koja donosi blagoslov u njezin život. Eva, prva majka, kada je “začela i rodila Kaina”, izjavila je “Uz pomoć Gospodinovu dobila sam čovjeka” (Postanak 4,1).
Sveto pismo bilježi: “Izak se molio Jahvi za svoju ženu, jer je bila nerotkinja. I Jahve mu usliši molitvu, i Rebeka zatrudnje njegova žena” (Postanak 25,21). “Kad je Jahve vidio da je Lea omražena, otvorio joj je utrobu, a Rahela je bila nerotkinja” (Postanak 29,31). „Tada se Bog sjeti Rahele, i Bog ju je poslušao i otvorio joj utrobu“ (Postanak 30,22). Dakle, Bog je taj koji otvara ove maternice i omogućuje trudnoću i rađanje.
Nadalje, Bog je aktivan u stvaranju i održavanju života u razvoju u majčinoj utrobi. Job postavlja pitanje: “Nije li onaj koji je mene stvorio u utrobi stvorio njega? I nije li nas jedan oblikovao u utrobi”? (Job 31,15). Job je prepoznao da Bog oblikuje svaku osobu dok raste u majčinoj utrobi. U stvari, Bog je objavio cijelom izraelskom narodu: “Ovako govori Jahve koji te stvori, koji te stvori od utrobe i koji će ti pomoći: Ne boj se, Jakove, slugo moj, kojeg sam izabrao” (Izaija 44, 2).
Bog je podsjećao Izraelce da je bio tamo i brinuo se o njima od prije nego što su se rodili. David je napisao Bogu u Psalmu 139,13–14: “Jer ti si stvorio moju nutrinu, spojio si me u utrobi moje majke. Hvalim te, jer sam strašno i divno stvoren. Čudesna su tvoja djela, duša moja to zna vrlo dobro”. David je vidio svoje tijelo, svoju dušu i svoj život kao remek-djelo Božjeg rada, koje je počelo kada ga je Bog spojio u majčinoj utrobi.
Beba je od začeća jedinstveni ljudski život
Još jedan važan aspekt koji treba napomenuti je da je fetus u razvoju unutar tijela trudnice jedinstveni ljudski život za sebe. Bog je rekao Jeremiji: “Prije nego što sam te formirao u utrobi poznavao sam te, i prije nego što si se rodio, posvetio sam te; postavio sam te za proroka narodima”. (Jeremija 1,5) Tako je Bog planirao Jeremiju i imao je svrhu za njegov život i prije nego što se rodio. Anđeo je rekao Zahariji da će njegov sin Ivan “biti ispunjen Duhom Svetim još od utrobe majke svoje” (Luka 1,15).
Ovo se predviđanje obistinilo kada je Isusova majka Marija stigla posjetiti Ivanovu majku Elizabetu. „I kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, dijete je skočilo u njezinoj utrobi“ (Luka 1,41). Čak i dok je bio u utrobi, Bog je omogućio Ivanu da prepozna prisutnost Mesije, Isusa, koji je u tom trenutku još uvijek bio sam u utrobi. Dakle, ove nerođene bebe imaju svoje identitete i osobnosti mnogo prije nego što prođu kroz proces rođenja.
Budući da je trudnoća blagoslov i prepoznajemo Božju ruku na djelu da donese novi život, trebali bismo biti ispunjeni radošću i radošću i radovati se poput Elizabetine zajednice (Luka 1,14). „I čuše njezini susjedi i rođaci da joj je Gospodin iskazao veliku milost, te se radovaše s njom“ (Luka 1,58).
Elizabeta je čekala cijeli život na dijete, a beba Ivan bila je odgovor na mnoge molitve. Međutim, okolnosti u kojima se neke bebe rađaju mogle bi biti razlog za tugu i žalost. Bog nas poziva ne samo da se “radujemo s onima koji se raduju”, nego i da “tugujemo s onima koji tuguju” (Rimljanima 12,15). Čak je i Isus rekao: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za svojom djecom. Jer gle, dolaze dani kada će reći: ‘Blago nerotkinjama i utrobama koje nisu rodile i grudima koja nikad nije dojila”! (Luka 23,28–29).
Dakle, ovisno o okolnostima koje okružuju trudnoću, tuga može biti prikladan odgovor. Međutim, to je tuga za slomljenim svijetom u koji će se beba roditi, a ne tuga zbog toga što beba postoji. Ovo stvaranje života je Božje čudo zbog kojega treba biti uzvišen. Ovo nije samo vrijeme za slavljenje Boga za ovaj blagoslov trudnoće, već i prilika da pokažete dodatno suosjećanje i brigu prema majci.
Biblija uči da je trudnoća blagoslov Božje ruke u stvaranju novog, jedinstvenog života za koji bismo trebali slaviti Boga i nježnu brigu prema ženi, koja je rodila.-
Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Ivan H.
