Istina je da je samo Kristovo trpljenje donijelo pomirenje svijetu, jer je On trpio zbog grijeha sveg svijeta, jer je na Njega pao sav teret duga. No, On svojim sljedbenicima daruje okus svog trpljenja.
Zbog toga i na Isusovog učenika, također, dolaze kušnja i grijeh, ljudi ga često prekrivaju sramom i izbacuju kao žrtvenog jarca van iz grada. Kršćanin postaje nositelj grijeha i duga drugih ljudi.
On ne bi mogao izdržati taj teret, kad i sam ne bi bio nošen od Onoga koji nosi sve grijehe. On može, snagom Kristova trpljenja, nadvladati grijehe kojima ga drugi ljudi napadaju, tako što im oprašta, da bi i njima se Bog smilovao i oprostio im.
Takav kršćanin nosi teret drugoga – “Nosite bremena jedan drugoga, jer ćete tako ispuniti zakon Kristov!” (Galaćanima 6,2). Kao što Krist nosi naš teret, i mi trebamo nositi teret naše braće; Kristov zakon, koga se treba držati, je nošenje križa.
Teret moga brata, koji treba nositi, nije samo njegova vidljiva sudbina, njegov karakter i prirodne sklonosti, to je u pravom smislu riječi – i njegov grijeh. A ne mogu drugačije nositi, nego samo ako mu oprostim i to snagom Kristovog križa u kojem i ja imam udjela.
Progonjeni i mučeni radi Evanđelja
Kristov poziv na nošenje križa svakog sljedbenika uvodi u zajedništvo – kroz oproštenje naših međusobnih grijeha. Oproštenje grijeha je Kristovo trpljenje učenika i zapovjeđeno je svim kršćanima.
A kako učenik može saznati što je njegov križ? On će ga primiti kada počne slijediti Gospodina koji je trpio, gdje će u zajedništvu s Isusom prepoznati svoj križ. Tako trpljenje postaje obilježje Kristovih sljedbenika. Učenik nije nad svojim učiteljem.
Slijeđenje je “passio passiva”, imperativ trpljenja. Zbog toga je Luther mogao na svoj popis, kao jedno od obilježja istinske Crkve uvrstiti i trpljenje. Jedan članak u Augsburškom vjeroispovijedanju definira Crkvu kao zajednicu onih “koji su progonjeni i mučeni radi Evanđelja”.
Tko ne želi prihvatiti svoj križ, tko svoj život želi sačuvati od trpljenja i odbačenosti od strane ljudi, taj će izgubiti zajedništvo s Kristom, taj ne slijedi Krista. A ako tko izgubi svoj život slijedeći Krista, u nošenju križa, povratkom slijeđenju i u zajedništvo s Kristom, ponovno će ga pronaći.
Autor: Dietrich Bonhoeffer
