Trojstvo u kršćanstvu je važnije nego što mislimo. Rečeno nam je da je to teško za objasniti, nemoguće za razumjeti i da se to čak ni ne nalazi u Bibliji.
Zašto bismo onda trebali mariti za Trojstvo, osim zbog činjenice da je ono što se govori o Trojstvu istina?
Puno toga već je rečeno i napisano o doktrini o Trojstvu što je važno. No esencijalno razumijevanje Boga kao trojedinoga; jednoga Boga koji postoji u trima osobama – Ocu, Sinu i Duhu, žudi za ponavljanjem.
U nastavku slijedi pet razloga zbog kojih je Trojstvo čak i važnije nego što vjerujemo.
Trojstvo obilježava našeg Boga
Mnogi pretpostavljaju da Muslimani, Židovi i kršćani štuju istog Boga. U stvarnosti, Muslimani i ne-mesijanski Židovi ispovijedaju vjeru u jedno-osobnog Boga, umjesto u tro-osobnog Boga Trojstva. To razlikovanje je ključno.
Jedno-osoban Bog ne bi mogao biti vječno dobar i milostiv. Prije stvaranja svijeta, ne bi mogao voljeti ili barem ne bi mogao voljeti sam po sebi. On bi bio definiran na najbolji način, zbog toga što je jedna osoba, kao samo-služeće biće. To vodi do svjetovnog pogleda, gdje se prioritizira moć, što je u suprotnosti s kršćanskim pogledom, u kojem se ljubav smatra najvećom vrijednošću i prevladavajućom vrlinom. (Matej 22, 36-40; 1. Korinćanima 13, 13)
Vjerujemo da je Bog isti i da se neće promijeniti. Također vjerujemo da je Bog ljubav. (1. Ivanova 4, 8) Trojstvo objašnjava kako je Bog bio ljubav prije nego što je stvarao. Tri osobe su božanske i vječno vole jedna drugu. Bog je, uvijek po sebi, bio definiran ljubavlju.
U isto vrijeme, naš tro-osobni Bog treba biti razlikovan od politeizma; na primjer Brahme, Višne i Šive iz hinduizma. Mi ne štujemo tri boga. Gospodin naš Bog je jedan. (Ponovljeni zakon 6, 4)
Dok se svjetovne religije nastavljaju umnažati i podizati valove univerzalizma, ova razlika postajat će sve esencijalnija u tome kako komuniciramo našu vjeru.
Trojstvo daje smisao Starome zavjetu
Rana Crkva stvorila je izraz Trojstvo krajem drugog stoljeća kako bi artikulirala misterij koji je otkriven po Kristu. (Efežanima 1, 9; 3, 3) No prvi uvidi u pluralnost unutar Boga zabilježeni su u Starome zavjetu, ne u Novome.
O Duhu Božjem čitamo u prvom poglavlju. (Postanak 1, 2) Bog sam za sebe govori u zamjenicama množine ”mi” i ”nas”. (Postanak 1, 26-27; 3, 22; 11, 7; Izaija 6, 8) Iako je jedno-osobnost Boga snažno naglašena, riječ koja se koristi kako bi Boga opisala kao ”jednog” u hebrejskim spisima, ”ehud”, elastičan je izraz koji se može koristiti kako bi se opisala ujedinjenost u mnogostrukosti. Slično ”Elohim” i ”Adonai”, izrazi koji se koriste za opis Boga u Starome zavjetu, izrazi su množine, čime se možda nagoviješta stvarnost koja još nije u potpunosti otkrivena.
Stari zavjet više od stotinu puta spominje Duha Božjega. On također uči o dolasku pobjednika neprijatelja, (Postanka 3, 15) o Sinu Čovječjem koji će se pojaviti u Drevnim danima, (Daniel 7, 9-14) Sin kojeg će se štovati (Psalam 2, 11-12), rođenje djevice djeteta koji će se zvati ”Moćni Bog” i ”Vječni Otac” (Izaija 9, 6) i anđeo Gospodnji koji je sam sebe priznao kao Boga. (Postanak 16, 10-13; 22, 12-16; Izlazak 3, 1-6; Suci 2, 1-4; 6 11-24; Zaharija 12, 8)
Ako ćemo uzeti samo Izlazak, evanđelja identificiraju Krista kao ”Ja jesam”, (Izlazak 3, 14; Ivan 8, 56-58) stijenu u divljini (Izlazak 17; 1. Korinćanima 10, 4) i onoga koji je spasio Izraelce iz Egipta. (Judina 5) Uskrsnuli Krist protumačio je stvari koje se odnose na Njega kroz cijelo Pismo (Luka 24, 27) i čak se koristi u Psalmu 110, 1 kako bi se dokazala židovska urođena pretpostavka druge osobe u božanstvu.
Trojstvo daje okvir za Novi zavjet
Krist nije stvoren kao čovjek koji je zamislio samo-smišljeni način dolaska kod Boga. Iako jest bio u potpunosti čovjek, On je također u potpunosti Bog i takav je bio od početka (Ivan 1, 1) i bit će zauvijek. To je teško za objasniti. No Trojstvo pomaže.
Ono nam također pomaže objasniti stihove u kojima se pojavljuju sve tri osobe Trojstva. Otac šalje Duha u Sinovljevo ime. (Ivan 14, 26) Sve što Otac ima Sin jest a Duh proglašava te stvari za nas. (Ivan 16, 15) Otac šalje Duha Sina u naša srca. (Rimljanima 8, 9; Galaćanima 4, 6; Titu 3, 6) Krstimo se u ime Oca, Sina i Duha. (Matej 28, 19) Kroz Sina, imamo pristup Duhu Oca. (Efežanima 2, 18) Očeva ljubav, Sinova milost i vodstvo Duha uvijek su s nama. (2. Korinćanima 13, 14)
Trojstvo je temelj odnosa Boga i Njegove Crkve
Zbog Oca, Sina i Duha mi smo savršeno ujedinjeni ispred stvorenja svijeta; voljeni, služimo i proslavljamo jedni druge; možemo imati pouzdanja da nas Bog nije stvorio iz svoje potrebite želje, kako bi ispunio unutrašnju prazninu po pitanju odnosa. To su vrlo dobre vijesti za nas, jer mi nikada ne bismo mogli ispuniti tu prazninu.
Bog je savršeno ispunjen bez nas. Ipak, Bog nas je u ljubavi odabrao stvoriti, pozivajući nas na uživanje (i da budemo ispunjeni) preplavljujućom prisutnošću Boga unutar Njega samoga. Kao Crkva, mi smo kućanstvo Oca, (1. Timoteju 3, 15) Mladenka Sina (2. Korinćanima 11, 2; Efežanima 5, 27; Otkrivenje 19, 7) i hram Duha (1. Korinćanima 6, 19)
Ujedinjeni s Njime u ljubavi, isto tako bijasmo ujedinjeni s Njegovim narodom; onima s kojima smo ugrađeni zajedno u Sinu, kako bismo bili boravište Oca, po Duhu. (Efežanima 2, 22) Kao što su tri osobe Trojstva misteriozno ujedinjene u jednu, tako su sva plemena, jezici i nacije Božjeg naroda ujedinjeni u jedan narod. (Otkrivenje 7, 9)
Trojstvo objašnjava našu misiju
Kao što vidimo Oca koji je poslao Sina i Sina koji je poslao Duha, tako isto vidimo naše veliko poslanje kao nastavljanje misije Trojstva u svijetu. (Ivan 17, 18; Matej 28, 18-20) Mi smo također poslani; prema neograničenom znanju Oca, radi poslušnosti prema Sinu i u posvećenju Duha. (1. Petrova 1, 2)
Kao što svaka osoba Božanstva proslavlja jedna drugu, tako smo i mi pozvani proslavljati i svjedočiti o Bogu u svijetu kojeg je Bog stvorio. Na križu vidimo konačno proslavljanje Oca, dok Sin polaže svoj život za nas, kako bismo mogli dobiti Duha posinjenja, kao Božja djeca. (Ivan 12, 28; Rimljanima 8, 15) Također smo pozvani da naše živote položimo za druge, (Ivan 15, 13) proslavljajući time što činimo Boga. Na taj način, nastavljamo s ”missio Dei”; misijom našeg Trojedinog Boga.
Trojstvo je središte
Nikada nećemo potpuno spoznati našeg Trojedinog Boga. Jedini bog kojeg bismo mogli u potpunosti razumjeti bio bi bog kojeg bismo stvorili na našu vlastitu sliku. No u stvarnosti, mi smo ti koji su stvoreni na Božju sliku. (Postanak 1, 26-27)
Dok se približavamo Bogu, možemo biti sigurni da će se On otkrivati sve više onima koji Ga traže. (Jeremija 29, 12; Hebrejima 11, 6) Što Ga budemo više percipirali na ispravan način, to ćemo Ga dublje moći cijeniti, to ćemo Ga potpunije moći štovati i to ćemo Mu se strastvenije moći pridružiti u onome što Bog čini u svijetu.
Autorica: Kaitlin Miller; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoaliton.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition koje vrijedi isključivo za Novizivot.net.
