Malo ljudi doživi svoj stoti rođendan. Još je veća rijetkost proslaviti stogodišnjicu života s ljudima starijim od sebe i podijeliti s njima slična iskustva.
Frances Kompus najmlađa je od tri sestre: 102-godišnje Lucy Pochop i 104-godišnje Julije Korpive. Frances je proslavila svoj 100. rođendan u studenom 2021. Dvije starije sestre sudjelovale su na ovoj jedinstvenoj ceremoniji. Za staricu je služena sveta misa u crkvi Presvetog Srca Isusova u Atwoodu u Kansasu. U toj crkvi sestre su krštene, krizmane, pa čak su i izrekle bračne zavjete svojim odabranicima.
“Postoji neka vrsta radosti u jednostavnom životu”
Sestre su odrasle na farmi u Kansasu i oduvijek su imale blizak odnos. Njihovi djed i baka bili su doseljenici iz Čehoslovačke, nastanili su se u Rawlinsu i bavili se poljoprivredom.
Sestre su preživjele Veliku depresiju (najveća ekonomska kriza u povijesti kapitalizma) i Dust Bowl (ekološka katastrofa koja je posljedica suše i teške erozije tla). Starice se često sjećaju tih vremena.
“Sada je puno bolje nego kad smo bile male”, slažu se.
Tajna dugovječnosti
Objašnjavaju da svoju dugovječnost duguju predanom radu, fizičkoj aktivnosti i dobroj hrani. Njihov je otac doživio 98 godina. Čovjek je vodio farmu na kojoj nije imao moderne traktore.
Frances, Lucy i Julia sjećaju se da su mu morale isporučiti benzin na polje u kantama od 19 litara. “Išle smo kroz pašnjake, a onda na povratku svratile do potoka, uhvatile žabe i strpale ih u džepove”, komentira Julia.
Sve tri priznaju da je u njihovom jednostavnom životu postojala određena vrsta radosti.
“Nosile smo haljine, nismo imale ni hlače ni traperice”, naglašava Frances. “Uvijek smo imali domaći kruh, krumpir, umak i meso. Čak i ako jelo nije ispalo dobro, ipak smo ga pojeli”, dodaje Julia.
Zahvalnost za roditelje, bake i djedove i vjeru
Julia je zahvalna na dobrom odnosu sa sestrama, roditeljima i vjeri. Sjeća se da dok je bila u prvom razredu nije mogla prisustvovati školskoj predstavi, jer je nitko nije mogao razumjeti. Roditelji su govorili češki. Krajem godine Julia je naučila engleski i podučavala svoju rodbinu.
Frances kaže da je, dok je živjela na farmi, morala trčati za sestrama kako bi ih pratila na dva kilometra hoda do škole. Frances je često vozila traktor; događalo se da je pola dana pomagala ocu u polju. Imala je nekoliko gusaka za igru, pa čak i pijetla.
Sretne mame, bake, prabake
Starice su sretne majke, bake i prabake. Njihove se obitelji često sastaju. One također održavaju kontakt. Žive blizu. Tijekom večeri koju provode zajedno igraju karte ili domine.
Na upit za savjet koji bi mogli dati mlađoj generaciji, kažu da su vježbanje i vjera najvažnije stvari. “Moraš se puno kretati”, kaže Frances. Julia dodaje: “Mislim da je najvažnija vjera i osjećaj zahvalnosti prema roditeljima i djedu i baki.”
Starije dame nadaju se da će zajedno proslaviti još koji rođendan. Želimo im da ostvare ovaj san!
