Stanje zaljubljenosti nije prava ljubav iz tri razloga:
Zaljubljivanje nije čin volje ili svjesnog odabira. Bez obzira koliko se željeli zaljubiti, ne možemo to postići na silu. S druge strane, možda ne tražimo to stanje, a preuzme nas iznenada. Često se zaljubljujemo u neprikladno vrijeme i u nepodobne ljude.
Zaljubljivanje nije prava ljubav stoga što je nenaporno. Ma što činili u stanju zaljubljenosti, to zahtijeva vrlo malo discipline ili svjesna napora s naše strane. Dugi, skupi telefonski razgovori koje obavljamo, pokloni koje izmjenjujemo, stvari koje obavljamo nisu vrijedne spomena. Kao što nagonska priroda ptice nalaže izgradnju gnijezda, tako i nas nagonska priroda stanja zljubljenosti tjera da jedno drugome činimo neobične i neprirodne stvari.
Zaljubljena osoba nije istinski zainteresirana za poticanje osobnog razvoja drugog bića. Ako na pameti imamo ikakav cilj, onda je to da skončamo usamljenost i možda uspjeh ovjekovječimo brakom. Stanje zaljubljenosti ne usredotočuje se na naš osobni razvoj niti na razvoj i napredovanje drugog bića. Umjesto toga daje nam osjećaj da smo stigli do cilja i da nam ne treba daljnje napredovanje. Na vrhuncu smo životne sreće i jedina nam je želja da tu i ostanemo. Naša ljubljena se zasigurno ne treba dalje razvijati jer je savršena. Jednostavno se nadamo da će ostati savršena.
Stanje zaljubljenosti možemo prepoznati i odrediti kao privremeni emocionalni uzlet, a potom nastavljamo pravu ljubav sa svojim bračnim drugom. Ta vrsta ljubavi jest u suštini emocionalna, ali nije opsjednutost, To je ljubav koja ujedinjuje razum i emocije. Ona uključuje čin volje i zahtijeva disciplinu, ali prepoznaje potrebu za osobnim razvojem. Naša najosnovnija emocionalna potreba nije zaljubljivanje, nego potreba da nas netko voli, da spoznamo ljubav koja proizlazi iz razuma i odabira, a ne nagona. Potrebno mi je da me voli netko tko je odabrao da me voli, koji u meni vidi nešto vrijedno življenja.
Takva vrsta ljubavi zahtijeva napor i disciplinu i prepoznaje potrebu za osobnim razvojem. To je odabir da se utroši energija u nastojanju da se pripomogne drugoj osobi znajući da, ako je njegov ili njezin život obogaćen vašim nastojanjem, i vi ćete pronaći osjećaj zadovoljstva – zadovoljstva iskrene ljubavi prema drugome. Tu nije potrebna euforija stanja zaljubljenosti. Ustvari, prava ljubav ne može ni početi dok ne prođe stanje zaljubljenosti.
Ovo je dobra vijest za bračne parove koji su izgubili svoje zaljubljene osjećaje. Ako je ljubav odabir, onda oni imaju mogućnost voljeti i kad se jednom ugasi opsjednutost zaljubljenosti, a oni se vrate u svijet stvarnosti. Ta vrsta ljubavi započinje s određenim stajalištem – načinom razmišljanja. Ljubav je stajalište koje govori: “Oženjen sam s tobom i odabirem da brinem za tvoju dobrobit.” U tom slučaju onaj koji bira da voli, naći će odgovarajuće načine da izrazi svoju odluku. Ako to uspijemo naučiti i odaberemo da to provedemu u djelo, onda će ljubav koju dijelimo biti uzbudljivija negoli bilo što što smo ikada osjetili dok smo bili slijepo zaljubljeni.
