Kršćanin se suočava s različitim razdobljima u svom životu. Ova vremena nose sa sobom različite karakteristike, i ako se s njima suočavamo tako što u svemu vidimo i osjećamo izbavljujuću Božju ruku, naučit ćemo rasti snažni u vjeri bez obzira što nam se događa.
Razdoblje suše
Jedno od razdoblja s kojima se suočavamo kao Kristovi sljedbenici je razdoblje suše. Kao i ljeto, to vrijeme donosi određenu sušu koja nas umara, izgladnjuje i čini žednim. Iako mnogi smatraju ovo razdoblje “Božjom voljom”, nekada se to događa jer smo mi sami to izabrali.
Ne vjerujete mi? Slijede neki razlozi zašto prolazimo kroz duhovno suha vremena.
1) Neposlušni smo Bogu
U Ponovljenom Zakonu 28, nalazimo blagoslove za poslušnost Bogu kao i prokletstva za neposlušnost. Jedna posebna posljedica neposlušnosti Bogu koja mi je privukla pažnju je ono što zovemo “nebo od čelika”:
“Nebesa nad tvojom glavom postat će mjedena, a tlo pod tvojim nogama postat će gvozdeno.” (Ponovljeni zakon 28,23).
Razmislite o tome. Sušne sezone se većinom karakteriziraju neodgovorenim molitvama, da ne spominjem beživotne molitve. Ako prolazite kroz sušno razdoblje, pitajte sebe trebate li se pokajati za neki grijeh. Ako trebate, molim vas pokajte se. To je za vaše dobro.
2) Ne hranimo se dovoljno dobro iz Božje riječi i molitve
Sušna razdoblja mogu doći kada nam nedostaje predanost Božjoj riječi i molitvi. Razmotrite što je David rekao kao odgovor na sušno vrijeme:
“O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.” (Psalam 63,1).
Kada smo u sušnom vremenu u našem hodu s Bogom, zapitajmo se provodimo li dovoljno vremena u molitvi i čitanju Biblije (i poslušnosti Bibliji), i slavljenju. Ako ne, zamolimo Boga da nas obnovi.
“Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.” (Ps 23,1-3).
3) Prelazimo iz jednog razdoblja u drugo
U 1, Kraljevima 17 čitamo da je Iliju hranio Bog koristeći gavrane i potok Kerit. Kasnije čitamo da je otišao udovici u Sarfatu Sidonsku, koja ga je hranila kruhom koristeći posljednje zalihe ulja i brašna. Pa što se dogodilo dok je Ilija živio kraj potoka?
Presušio je.
“Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. Tada Iliji dođe riječ Jahvina: Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.” (1. Kraljevima 17,7-9)
Neka sušna razdoblja se događaju zato što moramo prijeći s jednog mjesta na drugi u našem hodu s Bogom. Postoje vremena kada osjećamo kao da ne rastemo, a čak i nakon što više vremena uložimo u službu ili proučavanje Biblije, i dalje shvaćamo da čeznemo za još nečim.
Kada se ovo dogodi, možda bismo trebali razmisliti da učinimo nešto drugačije ili idemo negdje drugdje. Kao i Ilija, Bog nas poziva da napredujemo ka nečem novom – dubljem shvaćanju tko je On u našem životu.
Autor: JB Cachila; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Christian Today
