Prije nečijeg rođendana ili godišnjeg ushićenja na božićno jutro, svoju djecu svaki puta pripremim za ono što trebaju reći kada otvore darove. Kažem im da bez obzira na poklon – sviđao im se ili ne – trebaju se darovatelju nasmiješiti i reći: „Hvala“.
Bez obzira koliko smo stari, uvijek je zabavno primiti dar. Međutim, kao odrasli znamo da iako je nešto lijepo zapakirano izvana, ne znači da je lijepo unutra. Dok tuđi darovi, poput onih koje naša djeca možda zamotaju za nas, izgledaju zgužvani, nepravilni i pohabani, ipak sadrže najslađu i najdragocjeniju vlastoručnu kreaciju.
Bog nam daje mnoge darove kao svojoj usvojenoj djeci. Naše spasenje jest dar Božje milosti koje cijenimo i slavimo svakodnevno. Taj dar nije nikada gorak. No spasenje nije jedini dar kojeg nam Bog daje. Također nas daruje našim posvećenjem. To je dar koji često nije zamotan lijepom mašnom. Ponekad je to dar kojeg tretiramo kao neželjenu božićnu vestu ili dobronamjerni voćni kolač. Možda ga niti ne prepoznajemo kao dar.
Dok ne pogledamo malo bolje.
Ovo su neki od onih darova koje smo možda skloni propustiti, ali trebamo cijeniti kao i svaki drugi:
- Dar prepreka
„Zato ću ja, evo, put njezin ograditi trnjem i zidom je obzidati da ne nađe svojih staza. A ona će ganjati ljubavnike svoje, ali ih stići neće; i tražit će ih, ali ih neće naći. Tada će reći: ‘Otići ću i vratiti se svojem prvom mužu, jer bolje mi je bilo onda nego sada’“ (Hošea 2,6-7).
Bog ovdje govori o svojoj nevjernoj Nevjesti, Izraelu, koja je ostavila svoga Muža u potrazi za lažnim ljubavnicima i krivotvorenim bogovima. Kao što znamo, Bog ju je poslao u ropstvo. Bilo je to djelo milosti kako bi se pokajala i vratila svojoj istinskoj ljubavi.
Poput Izraelaca, i mi imamo nevjerna srca. Mi također trčimo za idolima i lažnim ljubavnicima. Želimo iskustva, stvari, privremene užitke za koje mislimo da će zadovoljiti naše težnje. Gledamo kako da nađemo svoj smisao, nadu i radost u onom što je stvoreno umjesto u Stvoritelju. Iako ne štujemo idole izrađene od drveta ili kamena, ipak idoliziramo novac, obitelj, posao, uspjeh, udobnost i kontrolu. U milosti, Bog često stavlja prepreke na naš put kako bi ga učinio teškim. One nisu oblik kazne, već disciplina Oca koji ljubi. Te prepreke su namijenjene da nas u ljubavi zaustave kako bismo se pokajali i vratili natrag k njemu.
Takve prepreke mogu biti uklanjanje onoga što idoliziramo. To mogu biti prepreke za naše planove. To mogu biti sukobi i okolnosti koje nas usporavaju. Često propuštamo vidjeti da su ove prepreke djela Božje milosti, i umjesto toga na njih odgovaramo frustracijom ili ljutnjom. Možda čak dovodimo u pitanje Božju dobrotu. Možda slijedimo naše idole još i više. No Bog nije zadovoljan time da ostanemo kakvi jesmo. On je u potrazi za onima koje ljubi i učinit će sve što treba, uvođenjem kakvih god je prepreka potrebno.
- Dar patnje
Pavao kaže: „Jer vama je darovano za Krista ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti“ (Filipljanima 1,29).
Ne samo da je naše spasenje dar, već je i naša patnja također manifestacija Božje milosti prema nama. Vrlo često propuštamo ovaj dar. Jednostavno ga želimo „vratiti pošiljatelju“ bez da ga uopće otvorimo. No, Biblija nas uči da Bog dopušta kušnje i periode patnje za svoju slavu i naše krajnje dobro. Upravo u našim kušnjama preobražavamo se u lik Krista.
Bog je odlučan u namjeri da nas potpuno transformira. Njegov cilj nije za našu udobnost i lakoću u ovom životu, već da bi nas pripremio za vječnost. To je razlog zašto je Jakov mogao napisati: „Svom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u različite kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere stvara postojanost. Ali neka ta postojanost bude na djelu savršena, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka“ (Jakovljeva 1,2-4).
- Dar svakodnevne razdražljivosti
Još jedan dar Božje milosti kojeg često propuštamo su svakodnevna životna nerviranja. Kada svjetlo na semaforu postane crveno, kada je red na blagajni u trgovini dugačak, kada netko ignorira naš žmigavac i zauzme parkirno mjesto koje smo mi htjeli, kada djeca uporno ne žele ići spavati, i kada izgubimo ključeve po treći puta u tjednu, Bog je na djelu dajući nam prilike da se pouzdamo u njega, ljubimo i slušamo ga.
Ovaj dar je jedan od onih koje često uopće ne primjećujemo. Vidimo ova nerviranja kao nešto što moramo proći. Krivimo druge za ove frustrirajuće trenutke. Mislimo da bi dan prošao bolje „da se samo _______ [ispuni] nije dogodilo“.
No, kao što nas Tužaljke 3,37-38 podsjećaju, Bog vlada i upravlja nad svime, uključujući i najmanjim detaljima u našem životu.
„Tko je taj koji rekne i zbude se a da Gospodin nije zapovjedio? Ne izlazi li iz usta Svevišnjega i zlo i dobro?“ (Tuž 3,37-38).
Ni jedan trenutak vašeg života nije uzaludan; Bog koristi sve kako bi vas preobrazio, čak i svakodnevne razdražljivosti u životu. Svako nerviranje je jedno u nizu svakodnevnih životnih trenutaka u kojima nam je dana prilika da ga tražimo, pouzdajemo se u njega, slušamo ga – trenutaka u kojima još više učimo uživati i oslanjati se na njegovu milost.
Svi mi volimo primati darove. No moramo zapamtiti da Bog ne daje darove kao što mi to činimo. On nam daje one darove koje trebamo više od svih. On nam daje najveći dar: samoga sebe. U svjetlu te milosti, sve što nam daje treba prihvatiti kao dar od Oca koji nas ljubi savršenom ljubavlju koja nas mijenja.
Autorica: Christina Fox; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org
