Uči li nas Pismo da uvijek i u svim okolnostima trebamo oprostiti? Naglašavam – ne.
Božja riječ kaže: “Ako ti brat sagriješi, ukori ga pa mu oprosti ako se pokaje. Ako i sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam ti se puta obrati i rekne: ‘Kajem se’ – oprosti mu!” (Luka 17, 3-4).
Ovdje nas se jasno uči da prije nego najavimo oproštenje, postoji jedan uvjet koji grešnik mora ispuniti. Onaj koji nam je učinio zlo, mora se prvo “pokajati”, tj. osuditi sebe za to zlo i pokazati da mu je žao zbog toga. Ali što ako se grešnik ne pokaje? Tada mu ne moram oprostiti.
No, nemojmo ovo krivo shvatiti. Iako se onaj koji se ogriješio o mene ne pokaje, svejedno ne smijem gajiti loše osjećaje naspram njega.
VIDI OVO: 4 molitve za oprost grijeha – za sebe i za druge
Ne smijem njegovati mržnju ili zloću u svom srcu. A opet, s druge strane, ne smijem se ponašati prema grešniku kao da nije počinio nikakvo zlo. To bi značilo prijeći preko prijestupa te tako ne bih ispoštovao zahtjeve za pravednošću koje bi vjernik uvijek trebao ispunjavati.
Oprašta li Bog ikada tamo gdje nema pokajanja? Ne, jer Pismo kaže: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti” (1. Ivanova 1, 9).
I još jedna stvar. Kada me netko povrijedi i ne pokaje se, ne mogu mu oprostiti i ponašati se kao da me nikada nije povrijedio. Ipak, ne samo da ne smijem gajiti mržnju naspram njega u svom srcu, već moram moliti za njega. Tu je vrijednost Kristovog savršenog primjera. Ako mi ne možemo oprostiti, možemo moliti Boga da mu oprosti.
Autor: Arthur W. Pink
