Biblija nas uči da trebamo ispovijedati naše grijehe Bogu (1. Ivanova 1,9), no trebamo li priznati naše grijehe onima protiv kojih smo zgriješili?
Bog će nam oprostiti bez obzira razgovaramo li s drugim upletenim osobama. No, ponekad je jako korisno priznati svoje grijehe i onima protiv kojih smo zgriješili.
Ključno pitanje u ovom području bilo bi: bi li ispovijed toj drugoj osobi njoj na neki način mogla pomoći. Drugim riječima, ako je ispovijed samo za naše dobro, onda možemo priznati pred Bogom ili podijeliti to s dobrim prijateljem.
No, ako ispovijed našeg grijeha drugoj osobi ili osobama koje imaju veze s time može pomoći obnoviti vezu ili pomoći tim osobama, onda trebamo pokušati učiniti situaciju boljom.
Na primjer, recimo da ste zaista željeli taj automobil koji pripada jednom od vaših prijatelja. Osjećali ste se ljubomorno te ste ga jako željeli, željeli ste da je vaš. U tom slučaju ćete željeti ispovjediti taj grijeh Bogu, ali ne biste nužno isto trebali reći prijatelju. To ne bi bilo korisno za vašeg prijatelja jer bi možda moglo pogoršati situaciju te bi nastao još veći problem.
Priznanje grijeha prijatelju može obnoviti vašu vezu
No, recimo da ste pričali o prijatelju iza njegovih leđa i poslije se osjećali loše u vezi toga. Možete ispovjediti taj grijeh Bogu, ali ujedno ćete možda osjećati potrebu za razgovorom s tim vašim prijateljem jer on ili ona zna za tu situaciju i možda su povrijeđeni zbog vašeg govora. Vaša ispovijed prijatelju može pomoći obnoviti vašu vezu i biti od pomoći drugoj osobi. U tom slučaju, ispovijed vašeg grijeha drugoj osobi bi bila primjerena i korisna.
Čini se da Pismo pretpostavlja da će se takve vrste ispovijedi ponekad događati među vjernicima. U Mateju 18,21-22 Petar pita Isusa koliko puta treba oprostiti bratu koji je sagriješio protiv njega. U Efežanima 4,32, vjernicima je zapovjeđeno: „Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.“
Kološanima 3,12-13 dodaje: „Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi!“
U ovom kontekstu osobe uključene u konflikt pričale su jedna s drugom o događaju uz pretpostavku da će se vjernik koji je izazvao konflikt željeti pomiriti, a onaj koji je uvrijeđen željeti oprostiti.
Ne trebamo ispovijedati svoje grijehe upletenim osobama, ali kada smo od pomoći drugoj osobi ili za javno dobro, pomirba je potrebna, a ispovijed upletenih nudi sliku odnosa prema grijehu na način sličan Kristu.
Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Ida U.
