Kršćani trebaju oprostiti. Jednako kao što Bog nama oprašta naše grijehe, tako bismo i mi trebali oprostiti drugima. Trebamo li oprostiti preljub u braku i kako?
Iz Mateja 18 i parabole o “nemilosrdnom sluzi” (Matej 18, 21-35) saznajemo da Isus očekuje da oprostimo svaki grijeh. Ali božanska zapovijed ne ublažava emocionalne poteškoće. Oprost je težak.
Ženidba neka bude u časti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog. (Hebrejima 13, 4)
Preljub je uvijek u krivu. Oštećeni bi trebao počivati u istini da je Bog osvetnik. Bog će učiniti puno bolji posao da nas osveti. Kad smo izdani, trebamo predati bol Onome koji zna svaki detalj i može pomoći da rana zacijeli.
Kako oprostiti preljub u braku?
Kršćani uvijek trebaju biti spremni oprostiti bilo koji prijestup bilo koje veličine.
Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. (Efežanima 4, 32)
Evanđelist Marko kaže: “No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.” (Marko 11, 25) Ali pravo je pitanje: kako oprostiti?
Istina je da će svaki izdani supružnik patiti od posljedica duboke ozljede. Prikladno je uključiti bijes i povredu uzrokovanu preljubom. Izražavanje tih osjećaja Bogu može biti prvi korak ka istinskom ozdravljenju (vidi Psalam 77, 1-2). Prepuštanje naših osjećaja i potreba Bogu dopušta mu da radi na našim srcima kako bismo mogli početi odustajati od bilo kakve osvete.
Trebali bismo biti spremni oprostiti svima, uključujući supružnika koji je imao aferu, koji nam se obrati u pokajanju priznajući svoj grijeh (Matej 6, 14 –15). Istinski se oprost možda neće postići neko vrijeme, ali dobro je imati volju za oprostom. Gajiti gorčinu je grijeh i negativno će utjecati na svakodnevne odluke.
Opraštanje nije zaborav. Od nas se ne traži da zaboravimo iskustvo, već da se nosimo s njim i idemo naprijed.
Opraštanje nije uklanjanje posljedica. Grijeh ima posljedice, pa čak i oni kojima je oprošteno još uvijek mogu patiti zbog svojih prošlih izbora: “Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže? Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.” (Izreke 6, 28-29)
Opraštanje nije privatni, tajni čin u srcu pojedinca. Oprost uključuje najmanje dvoje ljudi. Zbog toga je potrebno priznanje grijeha i pokajanje.
Razotkriti sve detalje afere i biti u svemu iskren
Pavao nam u Efežanima kaže: “A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte” (Efežanima 5, 11). To znači ne samo da zahtijevate potpuno otkrivanje opsega afere, već i obračun s vašim supružnikom zašto je učinio to što je učinio.
Sljedeći je korak biti nemilosrdno iskren prema svom supružniku o osjećajima prema njemu. To će vam osigurati da “kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge” (Hebrejima 12, 15). Dok povrijeđeni treba iznijeti istinu svojih osjećaja, počinitelj treba iznijeti istinu svojih postupaka. Neće biti lako reći točno ono što osjećate, ali ako išta manje učinite, osjećaji će i dalje tinjati u vama. Najvažnije što biste trebali zapamtiti tijekom ovog postupka je da je istina najbolji prijatelj. Kao što Ivan kaže: “oslobodit će vas” (Ivan 8, 32).
Da biste mogli oprostiti, ranu je potrebno potpuno očistiti. Ako je supružnik spreman potpuno se pokajati za ono što je učinio i moliti za oprost, to je dobar znak. Povjerenje se gradi na istini. Istina, koliko god bila teška, stvara nadu za pomirenje. Gdje nema istine, nema ni nade.
Opraštanje ne znači automatsko vraćanje povjerenja
Pogrešno je misliti da oprost nevjernom supružniku danas znači da se sutra sve vraća u normalu. Obnova povjerenja može započeti tek nakon pokajanja i oprosta, i može potrajati.
Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1. Ivanova 1, 9)
Kada je brak u krizi, obje bi strane trebale tražiti od Boga da im pomogne vidjeti koliko je svaka od njih pridonijela cijeloj situaciji i osloboditi se težine krivnje pred Bogom. Kada Bog vodi, moguće je istinsko opraštanje i pomirenje.
Iako nevina strana može imati razlog za razvod, Božja je prednost opraštanje i pomirenje.
“A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub.” (Matej 19, 9)
U svemu moramo tražiti Gospodina, Njegovu Riječ i u Njemu pronaći svoju cjelovitost i ozdravljenje.
