Svi mi se slažemo oko toga da je molitva od iznimne važnosti za Božji narod. No neke molitve se uopće ne čine važnima.
Govorim o molitvama za nevažne stvari, kao što su dobro parkirno mjesto, da na semaforu svijetli zeleno dok kasnimo ili da naša nogometna momčad pobijedi u važnoj utakmici.
Zbog ovakvih vrsta molitvi se pitamo – trebamo li se moliti za sve, pa čak i za nevažne, svakodnevne stvari? Ovo dovodi do pitanja – brine li Bog oko toga hoće li moja momčad pobijediti?
„Brine li Bog“?
Zamislite da ste otišli u petak navečer na srednjoškolsku nogometnu utakmicu. Atmosfera je naelektirzirana, osjeća se napetost u zraku jer su svi svjesni da je večeras ”velika” utakmica – ona koja će odrediti tko će igrati doigravanje. Stoga, vi molite da vaša momčad pobijedi.
PROČITAJTE: Kako moliti? Ovih 10 savjeta će vam pomoći
Racionalizirate si da ne molite toliko zbog igre koliko molite zbog učenika, škole i dobra koje će pobjeda donijeti zajednici. Vaša momčad da sve od sebe u četvrtoj četvrtini i postigne jedno od najvećih postignuća u povijesti srednjoškolskog nogometa.
Tada poželimo reći „Bog zaista brine“!
Prije nego što se zanesemo dopustite da vam ispričam o jednoj obitelji iz svoje crkve. Radi se o mladim roditeljima čijoj kćeri je dijagnosticiran rak mozga prije njezinog prvog rođendana. Neprestano su se molili za ozdravljenje, sjeli su nekoliko puta s našim crkvenim vodstvom kako bismo se zajedno molili za njihovu kćer. Mi nismo bili jedini koji su molili. Stotine ljudi iz naše crkve su molili vjerno godinama za iscjeljenje ove malene djevojčice. No nakon trogodišnje bitke s rakom, ona je umrla.
Tada se želimo pitati: „Brine li Bog“?
Jer ako Bog može odgovoriti na molitvu u vezi srednjoškolske momčadi i u isto vrijeme ne odgovori na molitve za ozdravljenje malene djevojčice, kakav je to On Bog? Možemo li na Njega računati samo u vezi velikih ili samo u vezi malih stvari? Možemo li uopće računati na Boga? Možemo li Mu vjerovati?
Volio bih da postoji jasan, jednostavan odgovor u vezi toga zbog čega Bog neke molitve favorizira, a neke ne. No istina je da niti jednu ne ”favorizira”. No to ne znači da bismo trebali odustati od molitvi. Baš naprotiv, trebali bismo kopati dublje nego ikad prije.
Očekujući udobnost
Moramo se boriti s ovim pitanjima i razmotriti nekoliko stvari. Prvo, trebamo pogledati sami sebe. Drugo, trebamo se pitati što molitva može učiniti. Treće pitajte Boga što On želi. Nakon toga se možemo vratiti na to brine li Bog ili ne. Stoga, počnimo tako što ćemo gledati na sebe.
Popularno vjerovanje je da nam Bog želi dati udobnost i sreću. Zato molimo za sve što želimo, za važne i manje važne stvari i ponašamo se kao da je Bog naš osobni sluga čija je svrha da naš zemaljski život bude što udobniji. Malo nas želi priznati da razmišljamo na ovakav način, ali bi nam puno pomoglo kada bismo tako gledali na sebe.
Svakoga dana živimo očekujući da će u naš život doći dobro, a ne zlo. Kada zlo dođe bivamo zaprepašteni i zbunjeni. Koliko god da se mučimo s lošim stvarima koje nam se događaju, nismo niti blizu toliko zbunjeni kada nam se dobre stvari dogode. Zašto?
PROČITAJTE: Bog ne daje ono što mi mislimo i želimo, nego ono što nam je potrebno
Zato što očekujemo da nam se događaju dobre stvari.
Očekivanje dobrih stvari je poruka koja se širi i propovijeda propovjedaonicama širom Amerike. To je nešto za što mnogi misle da je bit Božje istine. Zbog toga nas ne bi trebalo iznenaditi kada uvidimo da su naše molitve usmjerene na zadovoljavanje naših potreba. No to nas može dovesti u zabludu.
Brine li Bog za nas? Brine. No briga nije isto što i ispunjavanje svih naših zadovoljstava i davanje svega što poželimo. Sve dok su naša udobnost i želje središte naših molitvi nalazit ćemo se u opasnosti toga da zaspimo u udobnosti svoje privilegiranosti. Molitva ima moć promijeniti nas umjesto da nam osigura sreću. To nas dovodi do toga što molitva može.
Koračanje prema nesebičnosti
Molitva nas treba maknuti od sebičnih načina prema nesebičnom načinu življenja. Ako smo iskreni, molitve za nevažne stvari, kao što su dobro parkirno mjesto, zelena svjetla ili pobjeda naše momčadi – sve one su usmjerene na nas. Molitva nas treba usmjeriti prema drugima.
Prije nekoliko godina moj prijatelj me je izazvao na to da svakog dana u mjesecu zahvalim Bogu na svemu što imam u svome životu. Odgovorio sam tako što sam rekao: „Naravno, učinit ću to“. U glavi sam mislio ”Ovo je nešto najizlizanije što sam ikad čuo”. Učinio sam to. Trideset dana sam zahvaljivao Bog za sve što mi je dao i dogodilo se nešto neočekivano.
Moje molitve su bile manje usmjerene na mene.
Jednostavno ”hvala” učinilo je da želim i trebam manje. Molitve koje sam molio za sebe bile su sve manje usmjerene na nevažne, a sve više na važne i dublje želje. Dok sam zahvaljivao Bog za svoju ženu, djecu i najbliže prijatelje, proveo sam više vremena u molitvi nego ikada prije. Dok sam zahvaljivao Bog za svoju crkvenu obitelj, moji zahtjevi usmjerili su se na to što Bog želi učiniti u nama i kroz nas.
PROČITAJTE: 7 biblijskih uputa kako moliti u skladu s Božjom voljom
Kada sam središte molitve maknuo sa sebe, mogao sam moliti, razmišljati i živjeti puno nesebičnije nego ikada prije. Ono što učim jest da je molitva prilagođavanje naših srca, umova, tijela i duša na Božju melodiju. Ovo je nešto što još raste u meni i što će rasti dovijeka. To nas dovodi do onoga što Bog želi.
Razmišljanje o tome što Bog želi je drugi način da se pitamo „Što je Božja volja“? Kada govorimo o molitvi ono što Bog želi se čini to se može činiti suprotnim onome što bismo obično željeli, zato što vjerujemo da su molitve usmjerene na ono što mi želimo. Ipak, postoji lak način kako naučiti što Bog želi.
Biblija neprestano govori o tome kako Bog čezne za ovim svijetom. On želi pomirenje, obnovu, pokajanje i ponovno obnavljanje svega. Ne samo da to Bog želi već poziva i nas da sudjelujemo u tome zajedno s Njime, sve do kraja. To znači da sve što kažemo, što činimo i što molimo ili doprinosi pomirenju ili radi protiv toga.
Iz tog razloga smo dužni svoje molitve prilagoditi Božjoj volji, ali trebamo biti upozoreni. Ne zaboravimo da je Isus svoje molitve uskladio s Očevom voljom. Noć prije nego što je bio razapet, molio je u vrtu: „Oče, neka ne bude kako ja želim nego kako Ti želiš“. Rezultat? Bio je razapet. Ponekad će izvršavanje Božje volje rezultirati barem trenutačnom patnjom.
Vratimo se sada natrag do onoga brine li Bog oko stvari kao što su pobjede momčadi. U potpunosti vjerujem da možemo reći: „Bog zaista brine“! No možda bismo, kada se radi molitvama za nevažne stvari, zapitati: „Brine li Bog“?
Autor: Michael Hidalgo; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Relevantmagazine.com
