Trebamo li ići u crkvu? Pogledajmo na ove tri situacije u Bibliji u kojima nam Bog govori koliko bismo često trebali ići u crkvu.
07:30 je u nedjelju ujutro. Tjedan je bio zauzet, mogli biste čak i reći iscrpljujuć. Školski projekti, rokovi na poslu i hrpetina rublja zbog kojeg sam rijetko kada mogla doći do daha. Subota je bila posvećena ranojutarnjim nogometnim utakmicama i obiteljskoj, rođendanskoj zabavi.
Jedna stvar koju ne želite raditi u nedjeljno jutro je spremati se i voziti u crkvu. Bilo bi toliko jednostavnije kada bismo mogli ostati u pidžamama, polagano uživati u jutru i kasnije odslušati prijenos propovijedi kako bismo se duhovno napunili prije početka novog tjedna.
Sama ponekad čeznem za time da ostanem kod kuće umjesto da odem u crkvu na službu. Sigurna sam da nisam jedina. Naši životi su pretrpani. Naša tijela su umorna. Naši rasporedi su pretrpani. Što je loše u tome da odgledamo službu na internetu umjesto da odemo ondje osobno ili propuštanje službi kada naša djeca imaju športske igre? A što je s uzimanjem mjesec dana godišnjeg kako bi se naša tijela obnovila?
Šteta je u ovome: Bog je osmislio crkvu da bude nezamjenjivo sredstvo rasta svakog kršćanina. Kada propuštate bogoslužja, propuštate neke od duhovnih dobrobiti koje je Bog namijenio vama.
Biblijsko proučavanje, molitva i malene skupine su odlična stvar, ali one neće doprinijeti vašem razvoju u zrelosti ako uz to ne idete i u crkvu. Razmislite o sportašu koji je samo usredotočen na razvijanje svojih ruku, dok noge zanemaruje. One izgledaju čudno i nerazvijeno. Na isti način, kršćani koji ne idu redovito na bogoslužja neće dobiti dovoljno duhovne snage, bez obzira na to koliko molili i koliko sami čitali Bibliju.
Dobro je što nam Bog daje nekoliko jasnih opisa zdravog i posvećenog člana crkve. Pogledajmo na ove tri situacije u Bibliji u kojima nam Bog govori koliko bismo često trebali ići u crkvu.
1. Trebali bismo ići u crkvu dovoljno da pokažemo kako nam je duboko stalo do bogoslužja
„I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan“. (Hebrejima 10, 24-25)
Što znači propuštati naše sastanke? To znači nedovoljno brinuti za crkvu. Ako netko zanemaruje sastanke u crkvi, to znači da ta osoba druge stvari i brige stavlja ispred crkvenih sastanaka. Bez obzira na to radilo li se o hobijima, natrpanim rasporedima ili potrebom za snom, Biblija je jasna: Neki ovo rade iz navike, ali vi ne biste trebali biti jedan od njih!
To možemo sažeti ovako: odlasci u crkvu bi trebali biti rutina, a propuštanje bogoslužja trebalo bi biti iznimka, a ne obrnuto. To znači da bismo trebali težiti tomu da se osobno tjedno susretnemo sa našim crkvenim tijelom. Dok smo ondje, trebali bismo biti uključeni u odnose i službu prema drugima. Kad biste nekako mogli pogledati na zapis vaših odlazaka u crkvu prošle godine, on bi trebao pokazati da vam je stalo do crkve i da u skladu s time idete na službe.
2. Trebali bismo ići u crkvu uporno i ustrajno
„A bili su postojani u nauci apostoli, u zajednici, u lomljenju kruha i u molitvama“. (Djela 2, 42)
Prva crkva opisana u Djelima, bila je puna radikalnog rasta, izvrsnih čudesa i iskrenih, radošću-ispunjenih odnosa. Ne zvuči li to kao crkva u koju svi želimo ići? To je bilo vrijeme kada je crkva rasla. Djela 2, 42 koristi zanimljivu riječ za opis vjernika u crkvi. Oni su bili posvećeni. Ta riječ na grčkome znači ustrajati, opstajati i nastavljati to činiti.
Možda ste u razdoblju kada je stanje u crkvi loše. Nije vas vrijeme ili zauzetost spriječila od odlazaka, već osjećaji koji se bude u vama kada uđete u tu zgradu i susretnete se s nekim ljudima.
Možda vas ohrabri saznanje kako Biblija kaže da trebamo ustrajati i biti uporni u našem posvećenju crkvi. Upornost nam ne treba kada je sve lako, tako da ovi stihovi govore o tome da ustrajemo čak i onda kada je teško.
Ti stihovi isto tako nam pokazuju četiri područja crkve kojima bismo trebali biti posvećeni. Ako ste se odmaknuli od crkve ili ako nikada niste bili u potpunosti posvećeni, onda biste na ova četiri koraka mogli gledati kao na korake za posvećenje ili ponovno posvećenje vas Božjem domu.
Crkva u Djelima se posvetila ovome:
– Učenjima apostola: trebali bismo biti posvećeni učenju iz biblijskog naučavanja u crkvi.
– Zajedništvu: trebali bismo biti posvećeni zajedničkom sudjelovanju i partnerstvu s našim crkvama.
– Lomljenju kruha: trebali bismo težiti provođenju vremena oko stola, a ne samo stajanju u redovima za vrijeme službe.
– Molitvi: trebali bismo moliti za i s ostalim članovima crkve.
3. Trebali bismo posjećivati crkvu kao da je naša uloga ondje vitalna za njezin rast i zdravlje
„I on je dao jedne za apostole, a jedne za proroke, a jedne za evanđeliste, a jedne za pastire i učitelje, da se sveti usavrše za djelo službe, na sazidanje tijela Kristova; Dok ne stignemo svi u jedinstvo vjere i poznanja Sina Božjega u čovjeka savršena, u mjeru dobi punine Kristove. Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakim vezom, da jedan drugome pomaže silom, što je odmjerena svakome pojedinom udu, i čini, da raste tijelo i usavršuje se u ljubavi“. (Efežanima 4, 11-13; 16)
Biblija često govori o crkvi kao o Tijelu Kristovom, a o njezinim članovima kao o pojedinim dijelovima tog tijela. Kao što različiti organi, sustavi i mišići ne mogu funkcionirati jedni bez drugih, Bog nas je stvorio da budemo međuovisni i međusobno povezani. Niti jedna osoba ne može odabrati da će živjeti neovisno od ostatka Tijela Kristovog, bez da prouzrokuje štetu sebi i ostatku crkve.
Potrebni su vam ljudi u crkvi i vi ste njima potrebni. Crkva treba da se pojavite nedjeljom, bez obzira na to koliko se osjećali umorno i koliko izgledali uznemireno. Žena pored vas se treba rukovati s vama i reći vam: „Drago mi je što si tu“. Nova obitelj koja dolazi treba vidjeti kako služite u dječjoj sobi kako bi oni mogli čuti poruku službe. Obitelj u vašoj malenoj skupini želi da se molite za njih dok oni rade na tome da poboljšaju njihov brak.
Kao što je uloga crkve u vašem životu nezamjenjiva, isto je tako i s vašom ulogom u crkvi. Kako bi to promijenilo vaš pogled na sve, ako biste se sjetili, dok zazvoni budilica u nedjelju ujutro, da trebate raditi ono što nitko drugi ne bi mogao raditi kako biste izgradili one koji su oko vas? Ne samo to, već biste to činili zajedno s ljudima koji bi izgrađivali i vas!
Biblija nam ne daje točno određen broj koliko puta mjesečno trebamo ići u crkvu, ali ona govori o tome kako bismo se trebali odnositi prema Božjem domu. Naše srce bi trebalo cijeniti crkvu, biti ustrajno u posvećenosti i cijeniti ulogu koju svatko od nas ima u Tijelu Kristovom. Ako uskladimo naša srca s Božjom Riječju u ova tri područja, jedini moguć rezultat toga je redovit odlazak u crkvu.
Autorica: Shelby Turner; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
