Trebaju li kršćani izlaziti u noćne klubove?

Noćni klubovi, često povezani sa zabavom, ispijanjem alkohola i moralnim kompromisom, predstavljaju izazove kršćanima da žive životom koji slavi Boga. Trebaju li kršćani izlaziti u noćne klubove?

Dok se odluka o posjećivanju noćnih klubova nekima može činiti bezazlenom, ona postavlja duboka pitanja o nečijem identitetu kao Isusovog sljedbenika i vrijednostima koje podržavaju. U nastavku istražujemo razloge zašto bi se kršćani trebali suzdržati od čestog posjećivanja noćnih klubova.

Hram Duha Svetoga

Biblija uči da je tijelo vjernika hram Duha Svetoga u kojem prebiva Božja prisutnost. Stoga su kršćani pozvani svojim tijelima častiti Boga i suzdržavati se od aktivnosti koje onečišćuju ili obeščašćuju ovu svetu posudu.

Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem. (1. Korinćanima 6, 19-20)

Noćni klubovi često promiču okruženje svjetovnog uživanja, prekomjernog pijenja i moralnog kompromisa, što kršćane može dovesti u iskušenje i kompromitirati njihovu predanost svetom životu. Mamac izlazaka jest u tome što je vrlo ugodan, zabavan i uzbudljiv. Ono što ne vidimo jesu posljedice, jer Sotona drži senzualnu privlačnost na čelu naših misli. Seks, alkohol i droga – sve ono što se nalazi u većini noćnih klubova – vrlo su destruktivni, i tjelesno i duhovno. Izbjegavanjem takvih mjesta vjernici se čuvaju od privlačnosti grijeha i održavaju svoj duhovni integritet.

Ne varajte se: “Zli razgovori kvare dobre običaje. Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga. (1. Korinćanima 15, 33-34)

A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte. (Efežanima 5, 11)

Težnja za svetošću i odvojenost od svijeta

Biblija potiče vjernike da teže svetosti i žive živote koji su odvojeni od vrijednosti i običaja svijeta. Posjećivanje noćnih klubova, s njihovim naglaskom na svjetovnim užicima i tjelesnim težnjama, u suprotnosti je s pozivom da živimo kao svjetla u tami i veleposlanici Kristova kraljevstva.

Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. (Rimljanima 12, 2)

Kao Kristovi veleposlanici, kršćani su pozvani pokazati razboritost u svom kulturnom angažmanu i izboru zabave. To zahtijeva procjenu moralnog i duhovnog utjecaja okruženja u kojima se nalaze i izbjegavanje mjesta koja promiču vrijednosti suprotne Božjoj Riječi.

Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na “počela svijeta”, a ne na Krista. (Kološanima 2, 8)

Odluka o posjećivanju ili suzdržavanju od izlazaka u noćne klubove ne utječe samo na osobni hod s Bogom, već također utječe na percepciju drugih i vjerodostojnost nečijeg kršćanskog svjedočanstva.

U svemu se pokaži uzorom dobrih djela: u poučavanju – nepokvarljivost, ozbiljnost, riječ zdrava, besprigovorna da se onaj nasuprot postidi nemajući o nama reći ništa zlo. (Titu 2, 7-8)