Trebaju li kršćani braniti sebe ili druge fizičkom silom? Što Biblija kaže o samoobrani? Smiju li se kršćani osvećivati nasilnicima?
Drevnom Izraelu Bog je dao mnoge zakone i jasno je rečeno što predstavlja ubojstvo i što bi bila slučajna smrt. Ubojstvo se kažnjavalo smrću, dok slučajna smrt nije, ali je ipak imala posljedice koje su detaljno opisane u Brojevima 35. Izraelci su smjeli braniti sebe i svoje obitelji.
Univerzalno načelo za život opisano je u Bibliji od početka svijeta.
“Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!” (Postanak 9, 6)
Svaki oblik nasilja treba osuditi. Nasilnici su oni koji plijene ljude koje smatraju slabijima i prijete im štetom ili im nanose štetu kako bi postigli svoj put. Prema Mojsijevom zakonu, smrtna kazna donesena je zbog ubojstva, ali ne i zbog slučajne smrti tijekom samoobrane.
Trebaju li kršćani braniti sebe ili druge fizičkom silom?
U Bibliji nam je rečeno: “Volite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas maltretiraju. Tko vas udari u obraz, ponudite mu i drugi …”
Općenito postoje dvije situacije u kojima kršćanin treba odgovoriti na nasilje: kada je žrtva nasilja i kada je svjedok nasilja. Kada vas maltretiraju, ispravan odgovor može biti okretanje drugog obraza ili možda samoobrana. Kada je Isus u Mateju 5, 38–42 govorio o “okretanju drugog obraza”, htio nas je naučiti da na uvredu ne odgovaramo uvredom.
Kada nas netko verbalno zlostavlja, ne trebamo mu uzvraćati. Kada netko pokuša koristiti svoj položaj moći da nas zastraši ili prisili na određeno ponašanje, možemo se oduprijeti njegovoj manipulaciji. Čak je poželjno nasilnika prijaviti odgovarajućim vlastima. Nije pogrešno ako dijete u školi upozori svog učitelja na nasilnike. Nije pogrešno ako osoba prijavi prevaranta policiji. Takve akcije mogu spriječiti nasilnika da našteti drugima. Čak i kada ne uzvratimo na osobnoj razini, još uvijek možemo koristiti društvene sustave pravde.
U drugim slučajevima, ako je zlostavljanje fizičko, samoobrana može biti prikladna. Biblija ne zagovara totalni pacifizam. Kršćani trebaju voljeti i opraštati, ali ne smiju dopuštati zlo.
Bog se osvećuje nasilnicima
Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: “Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.” Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu. Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo. (Rimljanima 12, 19-21)
Bog se osvećuje zločincima preko društvenih institucija posebno stvorenih u tu svrhu. To je objašnjeno u Rimljanima 13, 1–7 gdje se od kršćana traži da budu podložni vlasti jer “Božji je ona poslužitelj: gnjev Njegov iskaljuje na onome koji zlo čini.”
Bog nam je pokazao nevjerojatnu milost. To bismo trebali pokazati drugima na način na koji se ponašamo: nikoga ne maltretirati, stati u obranu slabih, bit spremni oprostiti, spriječiti nasilje što je bolje moguće putem odgovarajućih društvenih kanala i moleći se za nasilnike i one koji su žrtve nasilja.
Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. (Rimljanima 13, 8-9)
