Premda neke službe Svetoga Duha mogu uključivati osjećaj, kao što su uvjerenje o grijehu, utjeha i osnaženje, Sveto pismo nas ne uči da svoj odnos sa Svetim Duhom zasnivamo na tome kako se ili što osjećamo. Sveti Duh prebiva u svakom nanovo rođenom kršćaninu.
Isus nam je rekao da će, kada dođe Tješitelj, On biti s nama i u nama. „Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama“ (Ivan 14,16-17). Drugim riječima, Isus šalje nekoga tko je poput Njega samoga da bude s nama i u nama.
Znamo da je Sveti Duh s nama zato što nam to kaže Božja riječ. Sveti Duh prebiva u svakom nanovo rođenom vjerniku, ali svaki vjernik ne nalazi se pod nadzorom Svetoga Duha, tako da tu postoji velika razlika. Kada djelujemo po tjelesnim načelima, onda nismo pod nadzorom Svetoga Duha unatoč tome što On još uvijek prebiva u nama. Kada je apostol Pavao komentirao tu istinu, koristio je ilustraciju koja nam pomaže da ju razumijemo. „I ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast, već se napunite Duhom“ (Efežanima 5,18). Mnogi smatraju da apostol Pavao u ovome stihu govori protiv vina. Međutim, kontekst odlomka je hod i ratovanje Duhom ispunjena vjernika. Prema tome, ovo je više od upozorenja o tome da ne trebamo piti previše vina.
Kada ljudi popiju previše vina, onda pokazuju određene karakteristike: postaju nespretni, govor im je nerazgovijetan, a umanjena im je i sposobnost rasuđivanja. Apostol Pavao ovdje iznosi usporedbu. Kao što postoje određene karakteristike koje ukazuju na nekoga koga kontrolira prevelika količina vina, jednako tako postoje određene karakteristike koja nam pokazuju odlike nekoga tko je pod nadzorom Svetoga Duha. U Galaćanima 5,22-24 čitamo o plodu Duha. To je plod Svetoga Duha, a očituju ga nanovo rođeni vjernici koji su pod Njegovim nadzorom.
Glagolsko vrijeme u Efežanima 5,18 označava stalni proces „bivanja ispunjenim“ Duhom Svetim. Budući da se radi o poticaju, iz toga slijedi da je moguće ne biti ispunjen ili kontroliran Duhom. Ostatak petoga poglavlja poslanice Efežanima iznosi karakteristike Duhom ispunjena vjernika. „Govorite jedni drugima u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga! Zahvaljujte uvijek za sve Bogu, Ocu, u ime našega Gospodina Isusa Krista! Pokoravajte se jedan drugom iz poštovanja pred Kristom!” (Efežanima 5,19-21)
Nismo ispunjeni Duhom zato što se tako osjećamo, nego zato što je to privilegij i svojina svakoga kršćanina. Biti ispunjen ili kontroliran Duhom posljedica je hoda u poslušnosti Gospodinu. To je dar milosti a ne emocionalan osjećaj. Emocije nas mogu zavesti, a upravo će to i učiniti, tako da sebe možemo dovesti u emocionalnu mahnitost, koja dolazi isključivo od tijela a ne od Svetoga Duha. „A velim: živite po Duhu pa sigurno nećete udovoljavati požudi tijela … Ako imamo život po Duhu, slijedimo Duha“ (Galaćanima 5,16. 25).
Usprkos tome, ne možemo zanijekati da ponekad možemo biti poneseni prisutnošću i silom Duha, te da je to često emocionalno iskustvo. Kada se to dogodi, prožima nas neusporediva radost. Kralj David je „igrao iz sve snage“ (2. Samuelova 6,14) kada su doveli Kovčeg Saveza u Jeruzalem. Doživljaj radosti po Duhu je spoznaja da smo, kao Božja djeca, blagoslovljeni Njegovom milošću. Prema tome, službe Svetoga Duha apsolutno mogu uključiti naše osjećaje i emocije. U isto vrijeme, ne trebamo zasnivati uvjerenje o našem posjedovanju Duha Svetoga na tome kako se osjećamo.
