Biti pozvan na vjenčanje člana obitelji ili prijatelja često je razlog za radost, ali za mnoge katolike poziv na istospolno vjenčanje može potaknuti duboki unutarnji sukob. Kako se može pomiriti odanost obitelji ili prijateljstvo s naukom Crkve? Je li moguće pokazati ljubav i poštovanje, a da se ne ugrozi vjera?
Ova dilema, sve češća u našem društvu, stavlja na kušnju savjest i postavlja složena pitanja o praktičnoj primjeni katoličkog nauka u osjetljivim osobnim situacijama.
Katolička crkva ima jasan stav o braku i homoseksualnosti, ali primjena ovih učenja na osobne situacije može biti izazovna. S jedne strane, Crkva potvrđuje da je brak isključivo zajednica između jednog muškarca i jedne žene. S druge strane, poziva Kristove sljedbenike da se prema homoseksualcima odnose s poštovanjem i suosjećanjem.
Može li katolik iz “milosrđa” prisustvovati homoseksualnom “vjenčanju”?
Za oca Huga Valdemara, koji je prije nekoliko godina bio svećenik s ovlastima odrješenja najtežih grijeha, s izuzetkom onih koji su rezervirani za Svetu Stolicu – “ako netko ima čistu savjest, odgovor je ne.”
“Iznad krvnih ili emocionalnih veza je istina, a još više otkrivena istina u kojoj je Bog odredio da se brak može sklopiti samo između jednog muškarca i jedne žene”, objasnio je za ACI Prensa.
Otac Mario Arroyo, koji ima doktorat iz filozofije na Papinskom sveučilištu Svetog Križa, izjavio je da ova situacija “nije dogma vjere, nego je pitanje razboritosti, primjene moralnog kriterija koji se ne mora nužno slijediti.”
“Slučaj prisustvovanja homoseksualnom vjenčanju voljene osobe može se svrstati u ono što je poznato kao suradnja sa zlom. Načelno moramo nastojati izbjegavati suradnju sa zlom, jer imamo obvezu, naprotiv, surađivati s dobrim unutar društva. U tom kontekstu, prvi stav je nevoljkost, odnosno pokušaj izbjegavanja sudjelovanja sve dok to ne uzrokuje nepopravljivu štetu obiteljskom životu ili prijateljstvu”, dodao je Arroyo.
“Čini mi se da je kriterij koji se može koristiti u slučaju istospolnih vjenčanja analogan onom građanskog braka ili vjenčanja koja su samo građanska, a ne vjerska”, rekao je.
“Ako se sudjelovanje može izbjeći, bolje je objasniti ljudima, u ovom slučaju ugovornim stranama, razloge zašto se to kosi s nečijom savješću i uvjerenjima”, rekao je, ali je upozorio da “ako će takav stav prouzročiti veliku štetu, potpuni raskid, potpuni raspad obiteljskog života, mogu se uzeti u obzir iznimke”.
PROČITAJTE: 3 razloga zašto kršćani trebaju biti protiv istospolnih brakova
U tom bi slučaju, rekao je, ta suradnja sa zlom morala “biti materijalna, nikada formalna. Odnosno, nikada ne izražavajte radost ili sreću zbog činjenice da se dvoje ljudi istog spola vjenčaju, već jednostavno prisustvujte ceremoniji imajući u vidu da se velika šteta prekida svake komunikacije ne može izbjeći.”
U tom smislu je upozorio da “postoje razlike između prisustva kao običnog gledatelja i aktivne uloge”, pa je “poželjno izbjegavati aktivnu ulogu kuma ili svjedoka”.
Otac Valdemar o tome kaže: “Nijedna od te dvije stvari nije dopuštena, ali još je gore sudjelovati kao svjedok u pseudo braku kao što je onaj između osoba istog spola.”
