Stvoreni smo za zajedništvo s Bogom. Naše biće nalazi puninu u odnosu s Bogom. Zato tražite Boga, a ne samo Njegove blagoslove.
Milijuni kršćana provode sve svoje vrijeme tražeći od Boga da im stalno nešto da, ali nikako tražeći samoga Boga.
Biblija je prepuna blagoslova koji su obećani onima koji imaju odnos s Bogom. Svi su blagoslovi dobre i divne stvari i uvijek bismo trebali željeti da budemo u poziciji primiti ih, ali mislim da griješimo kada se zateknemo da tražimo blagoslove više od Onoga koji ih daje. Zajedništvo s Bogom doista je bolje od života.
Tražite Boga, a ne samo Njegove blagoslove
Dok je Isus putovao po zemlji poučavajući i čineći čuda, glas o Njemu brzo se proširio. U Marku 3, 7-10 čitamo da je veliko mnoštvo iz različitih regija čulo što Isus radi i došlo mu je. No, nakon daljnjeg razmatranja ovih stihova, primijetite što se otkriva o njihovim motivima.
Htjeli su nešto od Njega. Došli su po ozdravljenje, ali ih je Isus htio poučiti tko je On. Doista je izliječio mnoge, ali Isusa prvenstveno nije zanimalo liječenje tjelesnih bolesti. Imao je veću misiju – poučavati ih i propovijedati im Riječ kako bi izliječio ozljede srca i duha. Publika je to jako otežavala zbog svoje usredotočenosti na fizičko. To se događa i danas: mnogi traže Njegove blagoslove, ali ne i Isusovu osobu. Predviđajući da će se to dogoditi, Isus je naložio svojim učenicima da mu pripreme put bijega. Kada su se ljudi približili da ga dodirnu, onemogućivši mu nastavak poučavanja, povukao se u lađicu.
Uočite što se zapravo događa u ovoj priči. Ljudi su od Isusa htjeli nešto: njihovo tjelesno ozdravljenje. Nije bilo pogrešno što su to tražili, ali učinili su to prioritetom, pritisnuvši Isusa, da na kraju nisu uspjeli dobiti ono što su tražili. Tražili su blagoslov više od Onoga koji daje blagoslove.
Jer je Sin čovječji došao da potraži i spasi što je bilo izgubljeno. (Luka 19, 10)
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše, a onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime. (Ivan 1, 11-12)
Nije pogrešno tražiti pomoć, ozdravljenje ili blagoslov od Boga
Kao naš nebeski Otac, Bog voli blagoslivljati. Zapravo, On prima slavu kada čini za nas ono što sami ne možemo učiniti.
“Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!” (Matej 7, 9-11)
Ipak, Isus je rekao u svojoj Propovijedi na gori da prvo tražimo Božje kraljevstvo (Matej 6, 33). Moramo tražiti Božje stvari kao prioritet nad stvarima svijeta. To prvenstveno znači da trebamo tražiti spasenje koje je svojstveno Božjem kraljevstvu, jer je veće od svih svjetskih bogatstava. Znači li to da bismo trebali zanemariti razumne i svakodnevne dužnosti koje nam pomažu u održavanju života? Sigurno ne. No, za kršćane bi trebala postojati razlika u stavu prema njima. Ako se prioritetno brinemo o Božjem poslu – tražimo Njegovo spasenje, živimo u poslušnosti Njemu i dijelimo s drugima Radosnu vijest o Kraljevstvu – tada će se On pobrinuti za naše potrebe.
Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. (Matej 6, 33)
