Ako je sve slučajno, onda je i naš život slučajan. Onda je i virus i potres i požar i sve ostalo slučajno. Onda je naše življenje samo dašak i običan ples na žici bez nekog posebnog smisla.
No, svatko od nas, bar u dubini svoga bića, žudi (s razlogom) za dubljim mirom, zadovoljstvom, za dubljom sigurnošću, za ljubavlju i životom koji nije prolazan. Za životom koji ima višu snagu, pouzdanje i u vremenu nevremena. A to duboko osjećanje i žudnja nije slučajna.
Ipak, mnogi ljudi ne idu korak dalje. Ne traže. Ne idu prema Bogu kao svom živom izvoru. Niti da malo ‘ispitaju stvar’, uđu u razgovor, razmišljanje… A kamoli da bi otvorili Pismo. Takvi su i mnogi koji se smatraju vjernicima.
VIDI OVO: Ako ste vjernik, u vaš život ništa ne dolazi slučajno
Ne idu dalje, ponajviše zbog svog ponosa, zbog površne religioznosti ili zbog lažnog stava da svoj život drže – u svojim rukama. A ništa, baš ništa ne drže u svojim rukama niti im je pod kontrolom.
S druge strane, uvijek postoje ljudi koji iskreno tragaju, posebno kad je teško. Stoga, trenutne pošasti ne moraju uroditi daleko većom nevoljom po onog čovjeka koji prigne uho, srce, koljena…
Da, ne mora više ego biti tako velik, a osobna i kolektivna zabluda tako ogromna…
Uvijek postoji vrijeme dok vremena ima.
Autor: Dražen Radman
