Knjiga Otkrivenja oduvijek je pred tumača postavljala velik izazov. Knjiga je prepuna živopisnih slika i simbolike koju su ljudi različito tumačili, već ovisno o njihovim unaprijed stvorenim predodžbama o knjizi kao cjelini.
Četiri je glavnih tumačkih pristupa knjizi Otkrivenja:
1) preteristički pristup (po kojemu su se svi ili većina događaja opisanih u Otkrivenju već zbili do kraja 1. stoljeća);
2) historicistički pristup (koji vidi Otkrivenje kao pregled crkvene povijesti od apostolskih vremena do danas);
3) idealistički pristup (koji vidi Otkrivenje kao opis borbe između dobra i zla);
4) futuristički pristup (koji vidi Otkrivenje kao proročanstvo o događajima koji se tek trebaju zbiti). Od ta četiri, samo futuristički pristup tumači Otkrivenje istom gramatičko-povijesnom metodom kao i ostatak Svetoga pisma. Također, bolje se slaže s tvrdnjom Otkrivenja da je ono proročanstvo (Otk 1,3; 22,7, 10, 18, 19).
Dakle, odgovor na pitanje „Tko su 144 000?” ovisit će o tumačkome pristupu kojim želite sagledati knjigu Otkrivenja. S izuzetkom futurističkog pristupa, svi ostali pristupi 144 000 tumače simbolički, kao predstavnike crkve, a broj 144 000 kao simbol ukupnosti, odnosno potpuni broj, crkve. No, kada se razumije doslovno: „Tada čuh broj zabilježenih pečatom: sto četrdeset i četiri tisuće iz svih plemena Izraelovih sinova” (Otk 7,4), ništa u odlomku ne vodi do tumačenja 144 000 kao bilo čega osim doslovnog broja Židova: po 12 000 iz svakog plemena “Izraelovih sinova”. Novi zavjet ne nudi nikakav jasan tekst koji bi govorio o tome da se Izrael zamjenjuje crkvom.
Ovi Židovi su “zapečaćeni”, što znači da imaju posebnu Božju zaštitu od božanskih osuda i od Antikrista kako bi obavili svoj zadatak tijekom razdoblja velikih nevolja (vidi Otk 6,17, kada će se ljudi pitati tko će moći opstati u nadolazećoj srdžbi). Razdoblje velikih nevolja je buduće sedmogodišnje razdoblje u kojem će Bog poslati božansku osudu protiv onih koji ga odbacuju i dovršit će plan spasenja za izraelski narod. Sve je to u skladu s Božjom objavom proroku Danijelu (Dan 9,24-27). 144 000 Židova su određena vrsta “prvenaca” (Otk 14,4) otkupljenog Izraela o kojima se ranije prorokovalo (Zah 12,10; Rim 11,25-27), a njihov je zadatak evangelizirati svijet poslije uzeća i navijestiti evanđelje tijekom razdoblja velikih nevolja. Kao rezultat njihove službe, milijuni, odnosno „veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika” (Otk 7,9)—uzvjerovat će u Krista.
Velik dio konfuzije u pogledu 144 000 rezultat je lažnog nauka Jehovinih svjedoka. Jehovini svjedoci tvrde da se broj 144 000 odnosi na broj ljudi koji će vladati s Kristom u nebu i provesti vječnost s Bogom. 144 000 ljudi imaju ono što Jehovini svjedoci nazivaju nebeskom nadom. Oni koji se ne nalaze među tih 144 000 uživat će u onom što nazivaju zemaljskom nadom: rajem na zemlji kojim će vladati Krist i 144 000. Očigledno, možemo vidjeti da učenje Jehovinih svjedoka postavlja klasno društvo u zagrobnom životu koje će sačinjavati vladajuća klasa (144 000) i oni nad kojima će vladati.
Biblija ne naučava takvu dvojaku klasnu doktrinu. Istina je da će, prema Otkrivenju 20,4, postojati ljudi koji će vladati u mileniju s Kristom. Ti ljudi bit će sačinjeni od Crkve (vjernika u Isusa Krista), starozavjetnih svetih (vjernika koji su umrli prije Kristova prvog dolaska) i svetih iz razdoblja velikih nevolja (onih koji će prihvatiti Krista tijekom velikih nevolja). No, Biblija ne stavlja brojčano ograničenje na tu skupinu ljudi. Nadalje milenij se razlikuje od vječnoga stanja, koje će doći na snagu nakon dovršetka milenijskog razdoblja. U to vrijeme, Bog će živjeti s nama u Novom Jeruzalemu. On će biti naš Bog i mi ćemo biti Njegov narod (Otk 21,3). Baština koja nam je obećana u Kristu i zapečaćena Svetim Duhom (Ef 1,13-14) postat će naša, a svi ćemo biti subaštinici s Kristom (Rim 8,17).
