Dok neki misle da će živjeti u Raju samo zato što su bili dobri ljudi, Biblija kaže da se samo po vjeri u Isusa Krista dolazi k Ocu nebeskom.
Ta milošću ste spašeni, po vjeri; i to ne od sebe – Božji je to dar! Efežanima 2, 8
Mnogi ljudi imaju svoju vlastitu predodžbu o Božjoj milosti. Umišljaju si da se spasenje može postići putem dobrih djela, začinjenih s nešto malo milosti. Oni na raj gledaju kao na mjesto naseljeno isključivo poštenim ljudima koji su postigli minimum od onoga što Bog zahtijeva; dok je pakao, očigledno, za one koji su veliki grešnici.
Budimo zahvalni Bogu da je to čisto nagađanje! Da je Nebo samo za one koji su dobri, tada bismo ti i ja ostali napolju. Mi možda možemo izgledati dobrima u očima svojih poznanika, ali kakva će nam biti korist od njihove procjene kad jednom budemo stajali pred Bogom, koji ispituje srca?
Kad se prorok Izaija, koji je prije toga imao dobar razlog da sam sebe visoko cijeni, suočio s Božjom svetošću, bio je prisiljen uzviknuti: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana!” (Izaija 6, 1-5).
PROČITAJTE: Kako izgleda raj? Biblija nam otkriva nekoliko važnih stvari
Božja izobilna milost i dalje je na raspolaganju onima koji priznaju (i prepoznaju) vlastitu nedostatnost. Isus Krist je objavio da On nije došao “zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje” (Luka 5, 32).
Na kakvu se pravednost mogao pozvati razbojnik na križu kako bi se opravdao? Ni na kakvu! Pa ipak mu je Isus obećao da će istoga dana biti u raju.
Sveto Pismo svjedoči: “Jer i Krist je jednom za grijehe pretrpio – pravedan za nepravedne – da nas privede k Bogu. Ubijen je, doduše, u tijelu, ali oživljen po Duhu” (1. Petrova 3, 18).
