Tko je ubio Isusa? Jesu li to bili Židovi koji su ga predali Rimljanima, jesu li to bili Rimljani ili smo to – bili mi? Odgovor bi vas mogao zapanjiti!
Rimljani
Razumno je vjerovati kako su Rimljani ubili Isusa. Imali su autoritet ubiti Ga i imali su autoritet pustiti Ga. Dok su Židovi doveli Isusa Ponciju Pilatu, Pilat je znao da je čovjek nedužan i da zasigurno ne zaslužuje smrt raspinjanjem. Pilat je rekao Židovima kako „ne nalazi krivice na tom čovjeku“ (Ivan 19,6). Pilat je Isusa poslao Herodu, jer je možda pokušavao maknuti sa sebe odgovornost za Isusovu smrt tako da „Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod te im reče: »Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. Kaznit ću ga dakle i pustiti“. (Luka 23, 13-17)
Pilat je čak i pokušavao još i više tako što je rekao, „Zašto? Kakvo zlo je počinio? Ne nalazim krivnje na njemu zbog koje bi zaslužio smrt“. (Luka 23,22) I zapamtite, Pilat je imao autoritet pustiti Isusa (Ivan 19,1). Pilat je znao kako Isus nije prekršio niti jedan rimski zakon i da zasigurno ne zaslužuje srmt. Osim toga, Isus nikada nije imao pošteno suđenje, bio je osuđen na temelju svjedočenja lažnih svjedoka, a bio je osuđen i trebao je biti pogubljen…cijelo to vrijeme je bio nevin i bez grijeha. Rimljani su odgovorni ili je barem Poncije Pilat zbog toga što je popustio rulji. „Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!«“
U stvarnosti, on nikada nije oprao svoju odgovornost. Voda ne može isprati odgovornost.
Židovi
Jesu li Židovi ubili Isusa? Tako sigurno izgleda jer su oni bili ti koji su Ga predali Ponciju Pilatu, ali Pilat je znao da je to bilo tako jer su mu zavidjeli (Matej 27,18) tako da je Pilat sigurno trebao znati da su Židovi htjeli da im se Isus makne s puta. Više nego jednom su rekli, „Gledajte, svijet ide za njim“ (Ivan 12,19) tako da su Židovi tražili način kako da Ga ubiju cijelo vrijeme Isusovog služenja i stalno su pokušavali podmetnuti Mu nešto zbog čega bi Ga svijet prestao slijediti. U stvarnosti, oni su Isusa htjeli ubiti iz razloga što je više ljudi slijedilo Isusa nego što je slijedilo njih, tako da je njihov motiv bio isključivo sebičan. Židovi su našli i lažne svjedoke, održali su namješteno suđenje za vrijeme noći dok je nekoliko članova suda nedostajalo i oni su bili ti koji su Isusa predali Rimljanima da ga razapnu. Imajte na umu da Židovi nisu prvi išli kod Heroda nego kod Pilata. I to se čini neobičnim jer je izgledalo kako bi Herod zasigurno htio udovoljiti židovskim religijskim vođama, ali oni su Isusa odveli k Pilatu, možda jer su mislili da će Pilat biti prije spreman ubiti Isusa nego Herod.
Herod bi možda bio nesiguran učiniti to jer je imao srca povjerovati kako je Isus Božji prorok. I onda – jesu li Židovi ubili Isusa, unatoč tomu što Ga nisu fizički razapeli na križ? Ono Isusa jesu predali Rimljanima i jesu li zbog toga odgovorni? Veliki dio svijeta vjeruje kako je to donijelo Židovima neviđenu patnju zbog Isusove smrti i ja se s time slažem.
Jesmo li to bili mi?
Nekolicina nas vjeruje da je Isus umro zbog naših grijeha ili bolje rečeno, da su naši grijesi ubili Isusa, ali je li to precizno? Nije li Isus umro da nas očisti od naših grijeha ili je On ipak bio ubijen zbog naših grijeha? Naši grijesi nisu nužno ubili Isusa iz razloga što je On dragovoljno predao svoj život kao otkupninu za mnoge (Marko 10,45). Nemojte me pogrešno shvatiti. Isus je morao umrijeti kako bismo mi bili spašeni, ali plan od prije početka vremena bio je da Isus postane tijelo (Ivan 1,1-14), da živi savršenim, bezgrešnim životom i da nakon toga pati, umre i da uskrsne treći dan. Naši grijesi su učinili nužnim to da Isus umre, tako da u tom smislu izgleda kako su naši grijesi uzrokovali Njegovu smrt, ali to je sve bio dio Božjeg suverenog plana, a u tom planu koji je započeo prije nego što je Zemlja postojala, vjerujem kako smo mi ti koji su u konačnici ubili Isusa.
Tko je ubio Isusa?
Ako ste ikada čitali Knjigu proroka Izaije i posebice Izaiju 53 onda vjerojatno znate kako je Isus bio sluga koji je patio i „za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju“.
I ovo je vjerojatno bila želja Židova da raspnu Isusa, ali mi nikada ne bismo mogli poželjeti to da Isus umre. Ipak, da je bilo onako kako bismo mi želeli, onda bismo svi mi poginuli zbog naših grijeha, bez Spasitelja, ali opet to se ne bi dogodilo da to nije bila želja Oca tako da znamo da „je Očeva želja bila da ga pritisne i da na Njega stavi breme“ (Izaija 53-10).
Isus je umro za nas, ali ne i zbog nas. To je bila Očeva želja. Kada je Petar pokušao Isusa odgovoriti od toga da ide na križ, što bismo vjerojatno i mi sami pokušali učiniti, Isus ga je prekorio i rekao: „Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko“!
Ovo stavlja naglasak na to da je Otac dao ubiti Isusa za nas i zbog nas, „Nato Isus reče Petru: »Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem“?
To je bio kalež kojeg je Otac namijenio Isusu. To je bio razlog zbog kojeg je Isus i došao na svijet. Unatoč tomu što je Isus molio tri puta neka ga ovaj kalež mimoiđe, znao je Očevu volju i u potpunosti joj se predao.
Zaključak
Oh slavite Ga i dajte slavu Bogu, vi sveci Božji! Dajte slavu Bogu jer je bila Očeva volja da „zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sâm se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince“. (Izaija 53-12)
Ipak, sve tri odobe iz Trojstva su bile u cijelosti u dogovoru u vezi ovoga. Njihove volje su bile u potpunosti objedinjene. I sada Isus moli za nas jer je rekao: „Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni
i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao“. (Ivan 17, 20-21)
Isus je postao smrtan kako bismo mi mogli postati besmrtni i „stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda“. (Hebrejima 2,17) „Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj“. (Hebrejima 10,19)
Sve se ovo dogodilo jer je Očeva želja bila da Isus umre za grešnike i s obzirom kako se ništa ne događa izvan Očeve suverene volje, Njegova volja je bila da Isus bude kažnjen i proboden, ali čak i veća da „preda dušu smrti” tako da može ponijeti grijehe mnogih. Hvala Ti Oče, hvala Ti Isuse i hvala Ti Duše Sveti.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
