Malahijina knjiga je na kraju Starog zavjeta. Tko je bio prorok Malahija i zašto je važno da čitamo njegovu knjigu?
Malahija je bio starozavjetni prorok. Njegova knjiga napisana je vjerojatno između 440. i 400. godine prije Krista. Vrlo malo se zna o njemu, osim onoga što se može zaključiti iz njegovih javnih poruka, zabilježenih u njegovoj knjizi.
Malahijino ime na hebrejskom znači “moj glasnik”, što je prikladan naziv za proroka. On je pisao ostatku Izraelaca koji su se vratili nakon što su 70 godina proveli u babilonskom ropstvu. Služio je za vrijeme Nehemije i nakon vremena proroka Hagaja i Zaharije. Hram je bio ponovno izgrađen, a izraelski narod ponovno je bio u Obećanoj zemlji, no opet su polako padali u grijeh.
O čemu govori Knjiga proroka Malahije?
Malahija je stavljen među “male” proroke, ali oni su označeni kao takvi samo zbog duljine knjige. “Veliki” proroci jednostavno su duže knjige.
Malahija je pisao, a možemo pretpostaviti i govorio, na hrabar, izravan način. Donio je poruku osude nad ljudima jer nisu naučili iz posljedica svojih prošlih grijeha.
Prvi razgovor između Boga i Njegovog naroda (Malahija 1, 2-5) započeo je Bog. Kaže im da ih voli unatoč njihovim neuspjesima. Oni preispituju Njegovu ljubav. On ih podsjeća da je izabrao Jakova u njihovoj povijesti.
Drugo, Bog ukazuje na to kako ljudi zlorabe novi Hram (Malahija 1, 6 – 2, 9). Pitaju se kako ga zlorabe? Nisu donosili najbolje od onoga što su imali kao ponudu u Hramu. Janjci i životinje koje su doveli bili su invalidi i slijepi, iako je Zakon naređivao žrtve bez mane (Ponovljeni zakon 15, 21).
Treće, Bog naziva svoj narod izdajicama (Malahija 2, 10-16). Narod to poriče. Kako su oni izdajice? Bog odgovara da su Judejci izdajice kada se žene pogankama i štuju njihove bogove. Muškarci se također razvode od svojih judejskih žena, a Bog to vidi kao znak kršenja Saveza, kako s Njim tako i međusobno.
Narod je umoran od optuživanja. Sada optužuju Boga da dopušta nepravdu i da je nepravedan (Malahija 2, 17 – 3, 5). Božji odgovor je da će poslati glasnika, osobu koja će ukloniti svaku nepravdu.
Bog poziva ljude natrag k sebi, a oni se pitaju kako da se vrate? Bog posebno govori o desetini, jer narod nije davao desetak koji je trebao davati (Levitski zakonik 27, 30.32). Desetina je trebala uzdržavati Hram i svećenike.
“Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod! Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte – govori Jahve nad Vojskama – neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov, neću li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju – govori Jahve nad Vojskama.” (Malahija 3, 9-11)
Bog na kraju odgovara pripoviješću o ljudima koji ostaju vjerni. Oni koji se okupe i sjećaju se Njega, razgovaraju o Njemu i Njegovoj Istini, Bog će zapisati njihova imena u “knjigu spomenicu“. Ti će ljudi pripadati Bogu kao što sinovi pripadaju ocu. Oni će biti pošteđeni Božjeg suda.
Što je prorok Malahija posebno naglasio u knjizi?
Dio Malahijine službe bio je pripremiti srca Božjeg naroda i put za Ivana Krstitelja, koji će potom pripremiti put za Mesiju, Isusa Krista, našeg Gospodina
“Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Jahvin, dan velik i strašan.” (Malahija 4, 5)
Malahijinom knjigom završava Stari zavjet. Nakon Malahijine službe prošlo je 400 godina tijekom kojih nije bilo božanskog proroka, ali tada se otvara Novi zavjet i sviće novi dan, donoseći Ivana Krstitelja, Isusa Krista i ispunjenje Malahijinih proročanstava.
