Herod Veliki bio je vrlo lukav i pametan kralj tiranin te veliki graditelj. Danas, oko 2.000 godina poslije njegove vlasti, u Izraelu se mogu vidjeti ostatci njegovih nevjerojatnih struktura, uključujući i njegovu tvrđavu Masadu.
Masadu je sagradio jer se bojao da će netko pokušati oteti njegovo kraljevstvo. Čak je pogubio i svoje sinove jer ih je gledao kao prijetnje svom kraljevstvu. U Herodovo se vrijeme govorilo: „Bolje je biti Herodova svinja, nego Herodov sin“.
Novi kralj: Isus Krist
Kada su mudraci s Istoka došli u Jeruzalem pitajući: „Gdje je taj novorođeni kralj židovski?“ (Matej 2,2), Herod Veliki je odjednom shvatio da se pojavio novi kralj. Biblija kaže da je to jako mučilo Heroda.
Rekao im je: „Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim“ (Matej 2,8). Kao što su mudraci bili istinski vjernici, tako je Herod bio lažni vjernik. Gajio je neprijateljstvo prema Bogu, ali se pretvarao da Ga štuje.
Ne budite kralj Herod Veliki
Danas mnogi Herodi sjede u klupama mnogih crkvi. Izvana se čine pobožnima i religioznima, no iznutra žive laž. Oni ne poznaju Boga. Oni nemaju odnos s Njim. Oni će možda pjevati pjesme i davati novac. Možda će činiti sve prave stvari, ali to ne znači da su pravi vjernici, jer Bog gleda što je u srcu.
Ako vaš život nije usklađen s Bogom kada Ga dođete štovati, ne samo da Mu to nije milo, nego Ga i vrijeđa. Što Bog vidi u vašem srcu? Danas je mnogo lažnih vjernika. Jeste li vi iskreni?
Je li Herod Veliki skupljao porez za Rim?
Mnogi smatraju da je Herod bio rex socius – vazalski kralj te da su svi porezi u njegovoj ovlasti, zbog toga, išli upravo njemu. No vrlo je teško vidjeti kako bi Herod mogao biti rex socius, budući da to, običnim jezikom, znači partner, piše Samuel James Andrews u svojoj knjizi The Life of Our Lord upon the Earth.
Herod Veliki je bio Augustova osoba; originalno postavljen za kralja, ne zato što je mogao tražiti vlas po nasljedstvu; čak nije ni bio Židov, nego jer je mogao biti koristan instrument u rukama Rimljana.
Židovi su ga mrzili jer je bio stranac, a ujedno je imao i vrlo okrutnu prirodu te je na vlasti ostajao samo zbog straha koji su Rimljani ulijevali u ljude. Josip Flavije je mnogo puta spomenuo i pokazao na koje je načine morao biti pokoran kralju i njegovim predstavnicima, upraviteljima Sirije.
Židovi su se moralu pokoravati Augustu i kralju Herodu
Jasan dokaz za ovu tvrdnju ogleda se u činjenici da su Židovi bili prisiljeni pokoravati se Augustu, a i Herodu (Josip Flavije, Starine, xvii. 2. 4).
S tim na umu, reći da bi August, zbog bilo kakvog poštivanja prema Herodovim kraljevskim pravima, njega učinio iznimkom i da zbog toga ne bi poštivao uobičajeno pravilo oporezivanja nad svojim područjima, bi tog rimskog vladara učinilo konstitucionalnim monarhom te bi mu se pridodala određena mekoća naravi koja se ne može vidjeti niti u jednom drugom aspektu njegova javnog života.
Ujedno, mnogi su razlozi zašto, prije Herodove smrti, i usred svađe sa sinovima o nasljeđivanju, bi August to odredio; jer morao je predvidjeti mogućnost, ako nije već i potpuno odlučio, da se njegovo kraljevstvo mora brzo pretvoriti u provinciju Rima.
