Baraba se spominje u sva četiri evanđelja Novog Zavjeta: Matej 27,15-26; Marko 15,6-15; Luka 23,18-24; i Ivan 18,40. Njegov se život presijeca s Kristovim na Isusovom suđenju.
Isus je stajao pred Poncijem Pilatom, rimskim upraviteljem koji je Isusa već proglasio nevinim od bilo čega što zavređuje smrt (Luka 23,15). Pilat je znao da je Isusu bilo namješteno i „da su ga velesvećenici predali iz zavisti“ (Marko 15,10 VB), pa je potražio način da Isusa oslobodi tako da i dalje zadrži mir.
Baraba ili Isus?
Pilat je mnoštvu ponudio izbor: oslobađanje Isusa ili oslobađanje Barabe, poznatog kriminalca koji je bio zatvoren „zbog neke pobune koja se dogodila u gradu i zbog ubojstva“ (Luka 23,19 VB).
Oslobađanje židovskog zatvorenika bilo je uobičajeno pred blagdan Pashe (Marko 15,6). Rimski guverner pomilovao bi jednog kriminalca kao čin dobre volje prema Židovima nad kojima je vladao.
Izbor koji je Pilat postavio pred njih nije mogao biti jasniji: poznati ubojica i pobunjenik koji je neosporno kriv ili učitelj i čudotvorac koji je dokazano nevin. Mnoštvo je izabralo da se oslobodi Barabu.
Pilata je čini se iznenadilo da je mnoštvo inzistiralo da se oslobodi Barabu umjesto Isusa. Guverner je naveo da su optužbe protiv Isusa neutemeljene (Luka 23,14), te tri puta apelirao na gomilu da izaberu smisleno (stihovi 18-22). „No oni navaljivahu snažnim glasom išćući da ga se razapne. I nadvladahu njihovi glasovi i oni velesvećenički“ (stih 23 VB). Pilat je oslobodio Barabu i predao Isusa da ga se bičuje i razapne (stih 25).
U nekim se rukopisima u Mateju 27,16-17 Barabu naziva „Isus Baraba“ (što znači „Isus, sin abbe [oca]“). Ako su Barabu također zvali „Isus“, to je onda Pilatovoj ponudi mnoštvu dalo dodatnu duhovnu dimenziju.
Izbor je između Isusa, sina očevog, i Isusa, Sina Božjeg. Međutim, budući da mnogi rukopisi ne sadrže ime „Isus Baraba“ ne možemo biti sigurni da je to bilo njegovo ime.
Baraba – izvanredna paralela s pričom svakom vjernika
Priča o Barabi i njegovom oslobađanju od osude jest izvanredna paralela s pričom svakog vjernika. Stajali smo krivi pred Bogom i zaslužili smrt (Rimljanima 3,23; 6,23a). Ali onda, bez ikakvog utjecaja s naše strane, Isus je izabrao umrijeti umjesto nas. Iako nevin, On je nosio kaznu koju mi s pravom zaslužujemo. Nama je, poput Barabe, bilo dopušteno da bez osude budemo oslobođeni (Rimljanima 8, 1). A Isus je „za grijehe pretrpio, pravedan za nepravedne, da nas privede Bogu“ (1. Petrova 3,18 VB).
Što se dogodilo s Barabom nakon oslobađanja? Biblija ne daje tu informaciju, a ni svjetovna povijest ne pomaže. Je li se vratio svom životu punom kriminala? Je li bio zahvalan? Je li konačno postao kršćanin? Je li razmjena zarobljenika na njega uopće utjecala? Nitko ne zna. No, izbori dostupni Barabi dostupni su i svima nama: predati se Bogu uz zahvalno priznanje toga što je Krist učinio za nas ili prezreti dar i nastaviti živjeti odvojeno od Gospodina.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Aleksandar J.
