Hebrejska riječ Abadon javlja se šest puta u Starom zavjetu. Tko je Abadon? Otkrivenje opisuje Abadon kao biće, samog Sotonu, Apoliona, „anđela bezdana“.
Brzo. Zamislite najstrašnije mjesto koje možete zamisliti. Ovdje pod zastrašujuće kao mjesto smatram mjestom na kojem se nikada ne biste željeli naći. Za mene je najstrašnije mjesto pakao. Ondje nema Boga. Zašto bih ja željela biti ondje? To je područje palih anđela i njegov je vladar, naravno, đavao, “otac laži” (Ivan 8,44). Neke od njegovih legija zlih anđela, demona, koje tek trebaju biti puštene u unaprijed određeno vrijeme (Otkrivenje 9, 15; 12, 7-9) su u paklu. (2. Petrova 2, 4).
Njegov vladar? Apolion, odnosno Abadon. Neki učenjaci kažu da na tom mjestu prebiva trećina svih palih anđela (Otkrivenje 12, 4,9), a budući da je broj anđela nebrojan (Hebrejima 12, 22), znamo da đavoli zapovijedaju ogromnom hordom demona.
Korijen riječi Abadon, ukazuje na neprolazno nego na pasivno stanje. Ta riječ ukazuje na stanje neprekidnog propadanja, aktivno u ruševnom stanju, umjesto ukazuje na potpuno uništeno stanje.
Tko je Abadon u Bibliji?
O Abadonu u Bibliji čitamo u sedam situacija (Job 26, 6; 28,22; 31,12; Psalam 88,11; Izreke 15,11; 27,20 i Otkrivenje 9,11). Otkrivenje opisuje Abadon kao biće, samog Sotonu, Apoliona, „anđela bezdana“.
Mjesto uništenja, koje je opisivano u Starome zavjetu, sada je opisano kao biće uništenja, uništavač, ono što Sotona jest i ono što njegovo ime govori o njemu. Što bi biće uništavanja znalo osim uništavati? Bog ne daje imena bez razloga. (Postanak 23, 27-28; 1. Ljetopisa 21, 1)
Ime Sotona znači protivnik. Postoji dvije vrste gnjeva kojima čovjek može biti izložen: Božjem (Rimljanima 1, 18) i sotonskom. Bog dopušta Sotoni da svoj gnjev iskaže u onome što učenjaci nazivaju Veliko nevoljom, odnosno posljednje tri godine Nevolje, koje će kulminirati Drugim dolaskom Isusa Krista. (Otkrivenje 19, 11-16)
Otkrivenje 9, 11 nam daje uvodne riječi o Apolionu, uništavaču, Abadonu i bezdanu, zastrašujućem prebivalištu palih anđela i nevjernih mrtvih. Dobro nam je pročitati stih koji prethodi prizoru: „Peti anđeo zasvira svojom trubljom: ja vidjeh jednu zvijezdu sunovratiti se iz neba na zemlju. A, bi njemu dan ključ jame bezdana.“ (Otkrivenje 9, 1) On je jedan od mnogih koji nagovještaju dolazak gnjeva svemoćnog Boga, kroz pečate, posude i trublje suda, što je opisano u Otkrivenju.
Stih 9, 11 govori: „Nad njima je kralj, anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grčki Apolion – Upropastitelj.“ Ovdje ima smisla da je Apolion Sotona. Zbog toga što nad Sotonom vlada ponos, nema smisla da bi on dao nekom drugom demonu dopustio da bude tako nazivan. Sotona je iznimno zao i svaki njegov čin je laž.
Postoji li u Starome zavjetu drugačije značenje za Abadona? Što je s Apolionom?
Hebrejska riječ Abadon javlja se šest puta u Starom zavjetu, a svako značenje Abaddon je uništenje, mjesto koje Abadon otkriva u Jobu 26, 6, Izrekama 15,11 (srca ljudi otvorena su pred Gospodinom) i u Izrekama 27, 20, gdje piše da Abadon nikada nije zadovoljan, da je uvijek nezasitan (1. Petrova 5, 8). Job 26, 6 u osnovi znači da Bogu nije ništa skriveno, uključujući Abadona, jer se ni on ne može sakriti. Kao što je to opisano u Jobu 28, 22, Abadon i Smrt nisu izvor mudrosti, jer „o našim su ušima čuli glasinu“.
Job 31, 12 govori o dubini Abadona, precizirajući njegov opis kao ponor. Psalam 88 opisuje tuge onoga koji misli da ga je Gospodin prepustio njegovim nevoljama, budući da se osjećao kao da je na mjestu propasti (Abadon), gdje nije objavljena Božja milost. (Psalam 88,11).
Te reference daju nam dovoljno informacija da shvatimo da to nije dobro mjesto; to je mjesto tame i propasti. Samo Bog zna potpuno značenje i značaj Abadona. Povjerovati Bogu u vezi onoga što je nama skriveno kao tajna dio je življenja vjernog života.
Otkrivenje 9, 11 daje nam smjernicu kako razlikovati ovo dvije: Abadon je mjesto, a Apolion je personifikacija mjesta. Apolion je opisan kao jedan od Sotoninih velikih “generala smrti”, a u 11. stihu naziva se “kraljem jame bez dna”, ali u biti je to sam Sotona. Ima smisla da će đavao zapovijedati onima iz podzemlja, sve uz Božje dopuštenje (Job 1, 6-12 i na što se aludira u Luki 22, 31-32). On je dobio ključ ovog ponora i oslobodit će stvorenje uništenja, koje podsjeća na skakavca. Knjiga Otkrivenja daje nam tri mjesta prizora: nebo, zemlju i ponor, a deveto poglavlje uključuje sva tri.
Što kršćani trebaju znati o Abadonu?
Ako osoba nije vjernik, nedostaje joj snaga Duha za zaštitu i razlučivanje (Efežanima 4, 27; 6,11), a djelovanje đavla može je pokolebati i čak dovesti do propasti (1. Petrova 5, 8 ). Na ovom svijetu ne možemo zaobići đavla. Na vjernike pokušava utjecati najbolje što može, ali Bog, koji je u nama, je veći u nama. (1. Ivanova 4, 4)
Nasuprot tome, mi imamo sveti strah od Boga (strahopoštovanje, pobožnu poslušnost i podčinjavanje) i naše je otkupljenje otkupio Bog (Ivan 3,16). Mi ga volimo, a On samo čini samo čudesne stvari. (Psalam 72,18) Mudar komentator navodi da smo kao vjernici na zemlji najbliži paklu kao što ćemo ikada biti. A nevjernici ovdje na zemlji bliski su nebu nego što će ikada. To je otrježnjujuća činjenica i to bi bilo dobro pamtiti dok svjedočimo ne spašenim ljudima.
Naša je velika odgovornost moliti se, proučavati i meditirati o Bibliji, jer iz Biblije učimo sve stvari koje se odnose na život i pobožnost. (2. Petrova 1, 3) Bog nam govori kroz svoju Riječ, a mi ćemo otkrivenih lica gledati Krista dok nas mijenja s jednog stupnja slave na drugi, na svoju sliku. (2. Korinćanima 3, 18)
Zamislite kako stojite pred Gospodinom, ispred Njegovog prijestolja suda (2. Korinćanima 5, 10; Matej 16, 27; Otkrivenje 22; 12). Naša će vjera u Krista biti “na kušnji”, a sva će naša djela biti izložena svima da vide i što je najvažnije, kako bi Krist sudio. Ono što radimo s ovim životom koji nam je Bog dao jest da ovdje i sada i kao vjernici, moramo: „U našim srcima častiti Krista Gospodina kao svetog, uvijek spremni pripremiti se za obranu svakome tko od vas traži razlog za nadu koja je u vama; ipak to činite s nježnošću i poštovanjem …”(1. Petrova 3, 15) U naše će izvješće biti uključeno kako i kada smo dijelili i kada nismo dijelili istinu (Ivan 14, 6). Naš će grije biti ako propustimo nekome podijeliti Radosnu vijest. Razočarati našeg Gospodina, a zatim izgubiti nagrade za vjernost, zastrašujuća je misao. Ne možemo očekivati da naš pobožni život govori umjesto nas. Moramo se služiti ustima, dok nas Gospodin oprema kroz svoju Bibliju, napisanu Duhom.
Nadalje, zamislite kako će biti ne spašenim voljenima suočiti se sa strahotama koje je prouzrokovao Abadon (Apolion). To je gore nego što bilo koji kreativan autor filma može zamisliti. Oba bi nas scenarija, suočavanje s Kristom, koji sjedi na prijestolju suda i zamišljanje naših voljenih kako ih zavarava Apolion, trebala voditi prema tome da prebrodimo svoje strahove i podijelimo Radosnu vijest, jer što nam čovjek može učiniti (Hebrejima 13, 6)? Svi ćemo stati pred Njega, svi mi: jedna skupina koja će ući u Njegov počinak (Hebrejima 4, 5), a drugu će Bog osuditi. (Ivan 3, 16-17; Otkrivenje 21, 27; 22, 14)
Autorica: Lisa Loraine Baker; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
