„Tko ima Sina, ima život“ (1. Ivanova 5,12).
Naša je kultura opsjednuta dugoročnošću. Iako je prirodno željeti mnogo zdravih godina na zemlji, moramo se podsjetiti da život ne završava fizičkom smrću. Veći je problem vječna sudbina.
Postoji samo jedan način da osiguramo sudbinu u raju: Moramo prepoznati naše beznadno, grešno stanje, okrenuti se Isusu Kristu u vjeri i primiti oproštenje grijeha i dar vječnog života. Oni koji to učine mogu provesti vječnost u prisustvu Gospodina, gdje je zauvijek punina radosti i blaženstva (Psalam 16,11).
VIDI OVO: Kako možemo primiti spasenje od Boga?
Oni koji odbiju ponudu spasenja imat će tešku sudbinu agonije u paklu te će biti potpuno odvojeni od živoga Boga. Nakon smrti, neće biti milosti ni milosrđa koje može smanjiti jaz između pakla i raja. To pitanje mora biti razriješeno dok živimo na zemlji (Matej 25,45-46; Hebrejima 9,27).
Iz Pisma znamo da je vječni život neporecivo vezan s osobom Isusa Krista. Kako je apostol Ivan napisao: „Tko ima Sina, ima život“ (1. Ivanova 5,12). Dolazak do zdrave starosti pohvalan je cilj, ali ništa nije značajnije od primanja Spasitelja i dara vječnosti u Njegovoj prisutnosti.
Autor: Charles Stanley; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Intouch.org
