Tko ima Boga, ima sve. Usred svake nevolje, za dobrih i loših dana On je uz nas. On je naša sigurnost, naš mir, naša nada.
“Pavao, apostol Krista Isusa po nalogu Boga, Spasitelja našega, i Krista Isusa, nade naše …” (1. Timoteju 1, 1)
Pavao nije uvijek priznavao Isusa kao Gospodina ili kao svoju nadu. Gledajući unatrag na te dane, govori o sebi kao grešniku koji je progonio Crkvu Božju. Kad je Stjepan, prvi mučenik, kamenovan do smrti, svjedoci su položili odjeću pred njegove noge (Djela apostolska 7, 58). Bio je bogohulitelj i progonitelj kršćana (1. Timoteju 1, 13).
Istodobno je napredovao u vlastitoj religiji i, koliko je znao, držao je Božje zapovijedi (Galaćanima 1, 13-14). Htio je biti pravedan i mrzio je evanđelje milosti Božje, što je uvijek slučaj s onima koji nastoje ugoditi Bogu svojom dobrotom i djelima. Što je uzrokovalo promjenu u njegovom životu? Što je uzrokovalo da se tako dramatično promijeni samopravedni farizej koji je volio svoju religiju i mrzio ime Gospodina Isusa Krista i sve koji su mu pripadali?
Susret s Kristom mijenja sve
Pavao je otkrio da je grešnik i da ga vlastita djela ne mogu spasiti. Jedini način istinskog blagoslova za bilo koga jest priznati svoje grijehe u istinskom pokajanju i pouzdati se u Gospodina Isusa Krista. Tko to učini, nalazi oproštenje grijeha, nanovo rođenje, vječni život, baštinu na nebu, vječnu sigurnost u Bogu, našem Spasitelju, i blagoslovljenu nadu u našem Gospodinu Isusu Kristu.
“Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja.” (1. Timoteju 1, 15)
Pavao se poklonio Spasitelju Isusu Kristu i priznao ga kao svoga Gospodina i svoga Boga. S Tomom je mogao reći: “Gospodin moj i Bog moj” (Ivan 20, 28). Titu je mogao o Njemu pisati kao “Bog, naš spasitelj” (Tit 2, 10.13).
U svim svojim kušnjama, Pavlovo oko bilo je usredotočeno na Gospodina Isusa Krista. Je li Gospodin Isus Krist tvoja nada usred svih beznađa i očaja na ovoj zemlji?
Životna nada
“Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu.” (1. Petrova 1, 3).
Krist je umro za naše grijehe. Pokopan je, ali je opet uskrsnuo treći dan za naše opravdanje. Sada sjedi s desne strane Boga, gdje živi da zagovara za nas, i odakle će doći po nas da i mi budemo tamo s Njim.
To razlikuje kršćanstvo od svake religije na svijetu. Svaka druga religija samo je sustav mrtvih djela ili moralnih učenja i filozofija koje je predavao učitelj koji je sada mrtav. Kršćanstvo je živi odnos sa živom osobom, našim Gospodinom Isusom Kristom, koji je na Božjem prijestolju.
Imamo nadu, jer je Gospodin Isus položio svoj život za nas na križu. Svima koji vjeruju u Njega dao je obećanje: “Jer ja živim, i vi ćete živjeti” (Ivan 14, 19). Živi Gospodin Isus na Božjem prijestolju dokaz je da su naši grijesi, koji su na Njega položeni, zauvijek oduzeti i da je život koji imamo u Njemu vječan.
Tko ima Boga, ima sve
Naša nada u Gospodina Isusa Krista nije samo živa nada, već je i sigurna i postojana. Gospodin Isus, koji je išao na križ noseći naše grijehe i Božji sud zbog nas, okrunjen je slavom i časti i sjedi na Božjem prijestolju. On je naša sigurnost, naš mir, naša nada.
“Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.” (Ivan 5, 24)
I Gospodin Isus dodaje:
“Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.” (Ivan 10, 27-28)
Živi Krist je otišao prije nas svome Ocu, ali mi molimo da On opet dođe i povede nas tamo sa sobom. Blagoslovljena nada!
“Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.” (Titu 2, 11-14)
Čekamo Njegov dolazak. A On može doći danas. Možda se danas tuge i kušnje i boli i razočaranja i neuspjesi i grijesi na našem hodočasničkom putu mogu okončati Njegovim dolaskom dok podiže svete koji spavaju iz njihovih grobova i odvodi nas sve da se susretnemo s Njim u zraku (1. Solunjanima 4, 13-17; 1. Korinćanima 15, 51-52). Tada ćemo zauvijek biti s Njim i poput Njega (1. Ivanova 3, 2-3).
U suprotnosti sa živom, sigurnom i blagoslovljenom nadom, stanje je onih koji mu se još nisu predali. Svi koji su bez Isusa Krista kao svog Spasitelja, bez nade su, bez Boga!
Neka budemo vjerni i iskreni u upućivanju ljudi jedinom Spasitelju i nadi, dok čekamo Njegov dolazak, našega Gospodina, našu nadu!
